Sadržaj


Teme online udžebnika o EU:

Uvod

Značaj EU-a

Šta je EU?

Razvoj EU-a

Institucije EU-a

Pretraživanje interneta o EU
 

"Izvještavanje o nacionalnoj politici je zbog toga jednostavnije što značajan dio naših čitalaca/teljki raspolaže osnovnim znanjem o tome kako funkcionira nacionalna politika, zna šta je vlada, parlament, šta su stranke i interesne grupe, te kako utječu jedni na druge u procesu donošenja zakona. Drugim riječima, imate model koji Vam omogućava da pojedine vijesti i informacije sortirate i razumijete. U slučaju EU-a nedostaje jedan takav model, nedostaje takvo razumijevanje."

I upravo je to presudna stvar: Pomanjkanje razumijevanja građana/ki, čak i odbijanje da se bave EU-om, izravno je time povezano da im nedostaje shema kako bi imali nešto od ove tvorevine.

Cilj ovom odjeljku jeste da riješi ovo pomanjkanje razumijevanja. Pokušat ćemo s poznatog nam terena nacionalnog političkog sistema skupiti osnovne osobine EU-a, kako bismo dobili model koji nam omogućuje da razumijemo EU kao samostalan, novovrstan fenomen. Ovaj model ćemo na ovom stranici razviti u četiri koraka:

Korak 1: Kako funkcionira jedan politički sistem?

Korak 2: Zašto naš model više ne odgovara?

Korak 3: EU kao sistem više nivoa

Korak 4: Korist modela sistema više nivoa

Naš (nesvjesni) model o politici

Korak 1: Kako funkcionira jedan politički sistem?

Kada je riječ o politici i političkim sistemima, svako od nas ima neki model u glavi koji Vam ovdje želimo prizvati. Njegovu osnovu čini nacionalna država koja je zatvorena prema izvana. Mi politolozi/ginje to nazivamo "političkim sistemom". Ovaj politički sistem donosi sve obavezne zakone koji uređuju suživot u jednom društvu. Sljedeći prikaz prikazuje ovaj odnos u pojednostavljenom obliku.

Slika 1: Obavezno uspostavljanje pravila u nacionalnoj državi



Ovdje predstavljeni mehanizam nalazi se u svim tipovima sistema, kako u autoritarnim tako i u demokratskim. Demokratski sistemi se, osim toga, karakteriziraju time što građani/ke sudjeluju u ovom procesu. Oni biraju poslanike/ce u parlamentu, mogu se prikloniti određenoj političkoj stranci ili interesnoj grupi, a osim toga, slobodni mediji nude mogućnost da vladi i parlamentu daju povratnu informaciju o zakonima koje su donijeli.

Slika 2: Demokratske nacionalne države



Ovo je - često nesvjesni- model koji većina nas, građani/ke, novinari/ke i političari/ke, imamo u glavi kada je riječ o EU-u.

EZUČ kao novovrsni, supranacionalni oblik međunarodne saradnje

Korak 2: Zašto naš model više ne odgovara?

23. jula 1952. g. stupio je na snagu Pariski ugovor, kojim je osnovana Evropska zajednica za ugalj i čelik (EZUČ). Ugovor između šest nacionalnih država (zemljama Beneluksa, Savezne Republike Njemačke, Francuske i Italije), kojim je uspostavljeno zajedničko tržište za ugalj i čelik. Je li se tu radilo samo o još jednoj međunarodnoj organizaciji kao okvir za saradnju nacionalnih država u određenoj oblasti?

Ni u kojem slučaju: EZUČ je bio više kao neka nova vrsta. Ne samo zbog toga što je stvoreno zajedničko tržište, znači mnogo više nego samo slobodna trgovinska zona, u sektoru koji je u tadašnje vrijeme bio izuzetno značajan sektor, jer su zemlje potpisnice ustupile veliki dio svoje suverenosti novoosnovanoj supranacionalnoj instituciji. Na sljedećem prikazu, koji se temelji na našem dosad korištenom modelu, može se to vidjeti.

Slika 3: EZUČ kao supranacionalna organizacija



Iz prikaza se može vidjeti da su osnivanjem EZUČ-a politički sistemi nacionalnih zemalja potpisnica izgubile svoje dotadašnje ekskluzivno pravo da donose obavezujuća pravila koja važe na području svojih građana/ki - najprije samo u ovoj oblasti: ugalj i čelik. Ova konstrukcija u potpunosti se razlikuje od vrlo ograničenog utjecaja međunarodnih organizacija, kao što je to bilo s Vijećem Evrope, koje je osnovano netom prije toga (1949. g.).

Iako i Vijeće Evrope raspolaze institucionalnim uređenjima koji će olakšati saradnju među članicama (Komitet ministara, Parlamentarna skupština i dr.), ono nema nikakva prava da donosi odluke koje će direktno obavezati nacionalne države ili čak njihove građane/ke. Zbog toga se EZUČ naziva supranacionalnom organizacijom, a Vijeće Evrope međunacionalnom (međunarodnom).

Dok se ova posebna situacija za početak odnosila namo na jednu oblast, događale su se korjenite promjene u sljedećim desetljećima, tako da slika danas izgleda kao na sljedećem prikazu:

Slika 4: EU danas



Iz ovoga proizlazi mnogo teorijsko-analitičkih, kao i praktičnih problema i pitanja. Na krvi pogled mogli bi biti jasno da analiza politike u jednoj od zemalja članica nije moguća, a da se zanemari EU. Mnoge veze bi ostale nerazumljive i vodile bi do pogrešnih zaključaka, primjerice u vezi sa slobodnim prostorom za djelovanje vlada.

Jednako tako ovo važi i u obrnutom slučaju. Koncentrirati se samo na "Brisel", tj. institucije EU-a, kako bismo razmatrali osobine procesa donošenja odluka ili političke rezultate značilo bi u najmanju ruku zapostavljanje toga da se neke institucije, pogotovu Vijeće ministara i Evropsko vijeće, sastoje od predstavnika/ca zemalja članica, čije je djelovanje predodređeno uključenošću u svoje nacionalne okvire. Pored toga, ne bismo se obazreli na to da odluke EU-a provode zemlje članice.

Što se tiče praktične dimenzije, može se primijetiti da se, iako je došlo do temeljitih promjena u načinu donošenja odluka, često još uvijek nesvjesno oslanjamo na nekadašnji, na slici 2, predstavljeni model, kada se radi o ophođenju s politikom i njenom procjenom.

Sjećate li se posljednjih izbora u svojoj zemlji? Jeste li u medijima ikad čuli - a da ne govorimo o političkim akterima - da je sloboda djelovanja vrlo ograničena i da se glavne političke odluke mogu donijeti samo zajedno s drugim zemljama članicama, u okviru EU-a? Potpuno suprotno! Tamo ćete čuti - kao i nekad u dobra stara vremena suverenih nacionalnih država - šta političke stranke mogu pokrenuti, učiniti drugačije i bolje.

Stoga ne treba iznenaditi da im građani/ke vjeruju na riječ i tek onda reagiraju razočarano i ljutito, kada se ispostavi da je to bilo pogrešno. Tada, u pravilu, nisu krivi političari u državi, nego omiljeno žrtveno janje EU, koje se miješa u sve bez pitanja. Ali, kako se to može promijeniti? Prema našem uvjerenju samo ukoliko uspostavimo novi model koji će nove odnose i novovrsnu tvorevinu EU-a između nacionalne države i međunarodne politike učiniti razumljivim. Sada ćemo i raditi na ovom novom modelu.

EU-sistem više nivoa kao novi model

Korak 3: EU kao sistem više nivoa

Sljedeća slika prikazuje novi model koji konceptualizira EU kao sistem više nivoa. Na prvi pogled sliči na sve osim na nešto spektakularno, te kao da ne daje nikakve nove spoznaje. To da postoji organizacija pod imenom EU, da postoje nacionalne države i u nekima od njih da je podijeljena moć između državnog i regionalnog nivoa - kao što su u Njemačkoj država i pokrajine - znali ste sigurno i ranije. AKo pažljivije pogledate i usporedite, sigurno ćete primijetiti razlike u odnosu na stari model. 

Slika 5: EU kao sistem više nivoa



Kao prvo, EU, zemlje članice i njihove regionalne jedinice ne posmatraju se kao zasebne jedinice već kao cjelokupan sistem. To ima dalekosežne posljedice, kao što vam želimo predstaviti na primjeru prvog irskog referenduma vezanom za Lisabonski sporazum. Rezultat ovog odlučivanja građana/ki ocijenjen je kao "pobjeda demokracije"; prilično uvjerljiva procjena - ako uzmemo u obzir svoj stari model. Pogledajmo, ipak, ovaj postupak kroz prizmu razumijevanja EU-a kao sistema više nivoa.

Slika 6: Prvi, irski referendum koji je odbio Lisabonski sporazum, iz perspektive EU-a kao sistema više nivoa



Kao što možete vidjeti, dobivamo potpuno drugačiju sliku. Sagledavajući ovdje vidljive međuodnose unutar cijelog sistema, dalekosežne posljedice irskog "ne" postaju itekako vidljive. Irsko "ne" spriječilo je prilagođavanje institucionalnog okvira EU-a s realnošću 27 zemalja članica, usporilo je i spriječilo time pristup zemalja Zapadnog Balkana, te je "preglasalo" - s obzirom da je kod izmjena ugovora potrebna saglasnost svih - 27 zemalja članica koje su prije referenduma glasale pozitivno. Je li to "pobjeda demokracije"?

U ovom primjeru ne radi se o tome da sudimo o tome je li irska odluka bila dobra ili ne. Više smo ga naveli iz razloga da pojasnimo da nova realnost više nivoa, koja je nastala eksplicitnim odobravanjem svih zemalja članica, sve nas više tjera da stavimo po strani svoje stare modele i da razmislimo o nekim stvarima, kao što su demokracija, učešće građana/ki, ali i način kako podučavamo o politici. Da ovaj model sistema više nivoa može, te kako može doprinijeti tome, želimo vam prikazati na nekoliko dodatnih primjera.

Brisanje ustaljenih predrasuda

Korak 4: Korist modela sistema više nivoa

Među najrasprostranjenije predrasude o EU ubraja se mišljenje da svijetu nepoznati birokrati u dalekom Briselu - bez znanja o okvirnim uvjetima u zemljama članicama i zbog toga bez obzira na želje i potrebe građana/ki - donose odluke koji imaju ogroman utjecaj na njihov život. Provjerom činjenica na osnovi modela više nivoa znamo koliko je ova predrasuda daleko od realnosti.

Ovakav sud je pogrešan iz razloga što zastupnici/e zemalja članica čine sastavni dio institucija EU-a, posebno Vijeća i Evropskog vijeća. Osim toga, Evropsko vijeće imenuje predsjednika/cu Evropske komisije koji je izabran od Evropskog parlamenta. A to je samo vrh ledenog brijega. Zemlje članice, osim toga, sudjeluju i na administrativnom nivou u okviru više stotina odbora Vijeća i Komisije sa svojim službenicima/ama u svim oblastima, te mogu na tim pozicijama dati svoja mišljenja, pa tako i mišljenja svojih sugrađana/ki.

Učešće u donošenju odluka u EU nije ograničeno samo na državne aktere iz zemalja članica. Nacionalni nevladini akteri imaju također važnu ulogu. Iako, naravno, ne mogu sami donositi zakone EU-a, u mogućnosti su znatno utjecati na njihov sadržaj. Što se tiče građana/ki, oni su uključeni tako što biraju svoje zastupnike/ce za Evropski parlament, instituciji koja raspolaže velikim utjecajem. Osim toga, imaju i mogućnost - u standardnom slučaju putem nacionalnog suda - obratiti se Evropskim sudu, čije su presude u prošlosti značajno utjecale na sistem EU-a, te ga promijenile, u nekim slučajevima i protiv volje zemalja članica.

Mnogi građani/ke članovima su i (nacionalnih) udruženja, koja vrlo aktivno sudjeluju u procesima odlučivanja u EU-u. Oni upućuju svoje stavove i želje izravno Evropskom parlamentu i Komisiju, te su također članicama udruženja/saveza EU-a, a oni se opet obraćaju nadležnim službama u Komisiji, preko važnih kanala za utjecanje. Ovdje se ne radi samo o jednosmjernoj ulici (lobiranje Komisije kroz udruženja) već je Komisija vrlo često ovisna o informacijama, te učešću udruženja u provođenju propisa i pravila.

Osim toga, i dalje postoji mogućnost za nacionalna udruženja da vrše direktan pritisak u svojim zemljama na zastupnike/ce svoje vlasti, koji će onda preko članstva u institucijama u EU-u usmjeriti određene argumente i želje. To je strategija koja jje naročito obećavajuća kada se odluke donose jednoglasno; drugim riječima: Svaka vlada zemalja članica ima, zapravo, pravo na veto. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora ojačana je pozicija nacionalnih parlamenata u sistemu više nivoa EU-a i stvorena je mogućnost za "evropsku građansku inicijativu".

Sažetak

U ovom odjeljku radilo se o tome da smo pokazali šta je EU i kako je sve možemo shvatiti. Vidjeli ste da su velike poteškoće, koje postoje u vezi s ovim, uzrokovane time što je EU novovrstan sistem koji se još uvijek pokušava pojasniti koristeći se dosad uobičajenim modelima.

Zbog toga smo vam predstavili jedan novi model (više nivoa) koji prema našem mišljenju, koje počiva na mnogogodišnjem iskustvu u akademskoj nauci, ali i u obrazovanju odraslih, može pomoći da se bolje razumije i na odgovarajući način procijeni predmet EU-a u svojoj složenosti - kao što smo vam pokušali dočarati na primjeru priče o dalekom, svijetu nepoznatom birokrati iz Brisela.

Dolazimo sada do sljedećeg pitanja: Kako je moglo uopće doći do nastanka - i stalnog unaprjeđivanja - sistema više nivoa? Zašto su zemlje članice, iako se mnoge vlasti često bune protiv velikog uplitanja EU-a, prenijele svoje nadležnosti na EU? Drugim riječima: Šta su bile i šta su sada pokretačke snage procesa integracije? U sljedećem odljeljku želimo se tome posvetiti.

... dalje do odjeljka 3: Razvoj EU-a


[© Tekst i grafika: Gesellschaft Agora]
 

© 1998-2010. D@dalos - političko obrazovanje, demokratski odgoj, obrazovanje o ljudskim pravima, mirovna pedagogija (projekt Udruženja Pharos), web: Agora