Tematski kompleks 'Europska unija': Osnovna cjelina 5: Faza 3: Aktualni krug proširenja (stanje iz listopada 2005)

Europska unija

Faza 3: Aktualni krug proširenja (stanje iz listopada 2005)

Ovim dolazimo do posljednjeg dijela Osnovne cjeline 5. Na početku pogledajmo grafički pregled koji još jedanput prikazuje razvoj EEZ-a (EEC) do Europske unije sa 25 članica.

Što se tiče budućnosti, u ovom pregledu za nas su zanimljive države s kojima su već zaključeni pregovori o pristupanju, a to su Bugarska i Rumunjska i one države koje imaju status kandidata za pristupanje Uniji, što su Turska i Hrvatska.

Sadržaj

	Bugarska i Rumunjska
	Hrvatska
	Turska
	Primjena modela za analizu na slučaju Turske

[Početak stranice]

Bugarska i Rumunjska

Potpisivanje Ugovora o pristupanju u travnju 2005.

Što se tiče Bugarske i Rumunjske, ograničit ću se na samo nekoliko naznaka. Pregovori su zaključeni s obje ove zemlje, potpisani su Ugovori o pristupanju u Luxembourgu 25. travnja 2005. godine. Predviđeno je pristupanje za 1. siječnja 2007. godine. Ipak, oba ugovora sadrže jednu klauzulu u kojoj se kaže da se pristupanje može odgoditi za jednu godinu ako ove države konsekventno ne provedu sve reforme čije provođenje od njih zahtijeva EU!
A EU je putem svog povjerenika za proširenje, Ollija Rehna, uvijek i iznova izražavala svoju sumnju glede provođenja ovih reformi.

Veza između politike EU i politike nacionalnih država

S ovim u vezi zanimljiva su događanja u Rumunjskoj. Tamo je vlada vrlo konsekventno usvojila sve reforme u smislu EU, ali je njihovu provedbu zaustavio Ustavni sud Rumunjske. Nakon toga, vlada pod vodstvom Tariceanua početkom srpnja 2005. proglasila je svoje raspuštanje i raspisala nove izbore. Ovo samo još jedanput podcrtava u kakvoj uskoj vezi su danas politika EU i ona nacionalnih država.

Hrvatska

Veljača 2003: Zahtjev za pristupanje	Kako su se razvijali odnosi između EU i Hrvatske? Kakvo je trenutačno stanje procesa pristupanja Hrvatske? Hrvatska je EU svoj zahtjev za pristupanje podnijela 21. veljače 2003. godine, a u travnju je - kako je to predviđeno u Ugovorima - zamolila Vijeće i Komisiju da pripreme izjavu povodom zahtjeva.
Sastanak na vrhu u Solunu 2003: Balkanske zemlje imaju perspektivu pristupanja	Sljedeću važnu etapu za balkanske zemlje, a samim tim i za Hrvatsku, predstavlja Sastanak na vrhu u Solunu u lipnju 2003. godine na kojem je Europsko vijeće naglasilo da bi zapadne balkanske zemlje mogle postati integralni dio EU čim se ispune za to odgovarajući kriteriji. (Ovdje se radi o Kriterijima iz Kopenhagena koji su vam poznati otprije)
2004: Za Hrvatsku status kandidata	U travnju 2004. godine Komisija je objavila svoje stajalište u odnosu na zahtjev za pristupanje Hrvatske, koji je, sve u svemu, bio pozitivan, ali je i naglašavao područja u kojima bi se trebala ostvariti izuzetna poboljšanja u zemlji-kandidatu - radi se o područjima ekološke politike i preuzimanju cjelokupnih tzv. Acquis, odnosno cjelokupnog zakonodavstva EU. To je dovelo do toga da je Europsko vijeće u lipnju 2004. godine Hrvatskoj službeno dodijelilo status zemlje-kandidata. Malo prije Božića 2004. godine Europsko vijeće odredilo je termin početka pregovora o pristupanju za 17. ožujka 2005. godine, ali je kao preduvjet postavilo bezuvjetnu suradnju s Međunarodnim tribunalom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Ožujak 2005: Otkazivanje pregovora sa strane EU	S obzirom na da, po mišljenju glavne tužiteljice Haaškog tribunala Carle Del Ponte, do ožujka nije došlo do ovakve suradnje, EU je otkazala pregovore. Istovremeno je Zagrebu poslana vijest da bi pregovori u slučaju ispunjavanja uvjeta suradnje s Haaškim tribunalom mogli otpočeti odmah.
01.02.2005: Stupanje na snagu SSA	S hrvatskog gledišta pozitivno se ocjenjuje i stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSA/SAA) 1. veljače 2005. godine. Ovaj sporazum predstavlja ugovorni okvir za odnose između EU i Hrvatske do potpunog pristupanja, a pokriva područja kao što su politički dijalog, regionalna suradnja, prilagođavanje zakona u Hrvatskog tzv. Acquisama EU (Acquis = cjelokupni zakonski tekstovi EU-a) te suradnju u drugim, brojnim područjima politike EU.
Srpanj 2005: 1. zasjedanje Odbora SSA	Osim toga, ustanovljen je veliki broj zajedničkih tijela na različitim razinama, među ostalim i Vijeće za asocijaciju (pridruživanje) na ministarskoj razini. Ovo Vijeće zasjedalo je prvi put 26. travnja 2005. godine. Formiran je i Odbor za stabilizaciju i pridruživanje, koji se prvi put sastao sredinom srpnja 2005. godine. Na ovom sastanku predstavnici EU su još jedanput ponovili svoje zahtjeve za boljom suradnjom Hrvatske s Haaškim tribunalom.
Početak listopada 2005: Odluka o početku pregovora	Tek početkom listopada nakon intenzivnih razgovora i rasprava između država-članica EU, a posebno po pitanju početka pregovora s Turskom, definitivno je odlučeno da i Hrvatska ispunjava preduvjete za početak pregovora. Krajem listopada 2005. godine počeo je proces preispitivanja hrvatskog zakonodavstva sa strane Komisije. Ovaj proces trajat će oko godinu dana, a tek nakon toga slijedi otvaranje 35 dijelova pregovora. [Početak stranice]

Turska

Turska kao poseban slučaj

Ono što je vrijedilo i vrijedi za Hrvatsku, naime da trenutni procesi zaslužuju našu pažnju, vrijedi u još većoj mjeri i za drugu zemlju koja je trenutno kandidat za pristupanje - za Tursku. Mnogi su razlozi zašto je Turska poseban slučaj i ja ću vam na ovoj stranici pokušati to detaljno objasniti.

Kronologija događaja do početka pregovora

Na početku ovog dijela bavljenja Turskom nalazi se kronologija događaja koja se ograničava na mlađu povijest, jer Turska je već 1959. godine uložila zahtjev za pridruživanje tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ/EEC), ali u tako daleku prošlost ne moramo se vraćati. Počet ćemo od prosinca 1999. godine kada je Europsko vijeće prvi put izjavilo da se u slučaju Turske radi o kandidatu za pristupanje pod uvjetom da država-kandidat ispuni Kriterije iz Kopenhagena, kao i sve ostale države koje se kandidiraju za pristupanje.

Ožujak 2001. godine, kako to pokazuje i gornji dijagram, sa sobom donosi dva važna događaja. Jedan je zaključivanje partnerstva o pristupanju između EU i Turske. Osim toga, Turska donosi i svoj nacionalni program za provođenje zakona EU, koji obuhvaća više od 500 stranica kucanog teksta! Internet-adresu na kojoj možete vidjeti ovaj program naći ćete na dijagramu, naglašenu crvenim.
Ovo je izuzetno zanimljivo i važno jer ilustrira s jedne strane značaj, a s druge velike posljedice procesa pridruživanja EU. O ovome smo već govorili na samom početku Osnovne cjeline 5.
[Početak stranice]

Koraci koje je Turska napravila u pravcu prilagođavanja zahtjevima EU

U sljedećim godinama nastupile su korjenite i velike promjene u političkom sistemu Turske koje su služile tome da se unutarnje uređenje Turske prilagodi zahtjevima Europske unije.

9/2001: Turski parlament usvaja više od 30 ustavnih reformi

8/2001: Turski parlament usvaja reforme u području ljudskih prava

1/2004: Ukidanje smrtne kazne u Turskoj

6/2005: Izmijenjeno kazneno pravo stupa na snagu u Turskoj

Koraci EU

Ovi koraci su veoma pozitivno ocijenjeni od EU, što se vidi i iz izvještaja Komisije i iz odluke Europskog vijeća donesene u listopadu 2004. godine da pregovore o pristupanju s Turskom započne 3. listopada 2005. godine.

Reakcije nakon referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj

Poseban značaj pripada potvrđivanju ovog termina sa strane Europskog vijeća 17. lipnja 2005. godine, dakle nakon negativnih referenduma o Ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj. Ovo je važno zbog toga što se na ovim referendumima - kako smo to već u okviru osnovnih cjelina 2 i 3, kada smo se bavili razvojem procesa integracija, spomenuli - pokazalo da stanovništvo nije pozitivno raspoloženo po pitanju proširivanja članstva EU, a posebno ne po pitanju prihvaćanja Turske u EU.
Pogledamo li u okvir za pregovore koji je predstavila Komisija 29. 06. 2005. godine, bit će nam jasno da je skepsa građana Unije itekako uzeta u obzir. Tamo se, među ostalim, kaže da je s obzirom na skepsu građana EU po pitanju proširenja članstva EU potrebno inicirati dijalog između civilnih društava EU i kandidata za pristupanje. Osim toga, eksplicitno se navodi da se u pregovorima s Turskom radi o procesu koji je otvoren i čiji se ishod ne može unaprijed predvidjeti!

Posebni problemi u slučaju Turske

Skepsa građana u nekim državama-članicama EU samo je pokazatelj toga da se kod Turske radi o slučaju koji je povezan s cijelim nizom posebnih problema. Najvažnije ćemo rasvijetliti u sljedećim točkama.

Broj stanovnika

Neslaganje s pristupanjem Turske EU počiva najprije na činjenici da bi Turska u vrlo skoro vrijeme mogla postati država EU s najvećim brojem stanovnika. Trenutačni broj stanovnika Turske je oko 71 milijun, ali on pokazuje tendenciju stalnog rasta i može se predvidjeti da će za dvadeset godina iznositi 80-85 milijuna. Time bi Turska pretekla Njemačku, trenutno po broju stanovnika najveću državu EU kod koje se procjenjuje da će broj stanovnika 2020. godine iznositi oko 80 milijuna.

Geografski položaj
Pripadnost Europi
Situacija u području ljudskih prava

Drugo pitanje na kojem počiva neslaganje je pitanje pripada li Turska geografski zaista Europi, a neslaganja su potkrijepljena i postojećim vjerskim i kulturalnim razlikama. Osim toga, i pored provedenih reformi još postoji pitanje u vezi sa stvarnom situacijom ljudskih prava u Turskoj.

Pitanje Cipra

I konačno, tu je i činjenica da Turska još nije priznala Cipar koji je u međuvremenu već postao članica EU-a (!). To je pitanje kojim se politika EU vrlo intenzivno bavila u kolovozu i rujnu 2005. godine.
[Početak stranice]

Primjena modela za analizu na slučaju Turske

Model za analizu i slučaj "Turska"

Sada je, naravno, vrlo zanimljivo pitanje kako će u budućnosti izgledati slučaj Turske. Mi nismo vidoviti i ne možemo proricati budućnost. No, ono što možemo učiniti je iskoristiti model za analizu koji smo predstavili na početku Osnovne cjeline 5, popuniti ga činjenicama vezanim za slučaj Turske i na toj osnovi pokušati dati (osnovanu) prognozu razvijanja događaja u budućnosti.

Primjer za primjenu modela

Pogledajmo još jedanput, radi prisjećanja, shemu modela. Kako bih ilustrirao njegove mogućnosti, ograničit ću se na dvije komponente koje su usko povezane jedna s drugom. Na primjeru točke 1 (ugovorna osnova) i točke 3 ("nacionalni interesi") pokušat ću vam demonstrirati kako se ovaj model može upotrebljavati.

Ugovorna osnova po kojoj se odluke donose jednoglasno

Tu je, prije svega, ugovorna osnova po kojoj se odluke donose jednoglasno uz potvrđivanje odluka sa strane Europskog parlamenta, a kao pandan tome, što je slučaj u Turskoj i u mnogim drugim zemljama EU, te se odluke moraju verificirati na referendumu građana. I sve se to događa u svih 25 (a uskoro 27) država-članica, i to uz činjenicu da su u međuvremenu građani EU dobili na značaju, tj. da je njihov utjecaj na politiku EU porastao!
Ono što će, očigledno, biti najvažnije je pitanje mogu li se i u kolikoj mjeri približiti nacionalni interesi država-članica. Da bismo to mogli ocijeniti, pogledat ćemo nekoliko primjera iz država-članica (stanje iz rujna 2005. godine).

Nacionalni interesi

Njemačka

Ujedinjeno Kraljevstvo

Francuska

Poljska

Za vrijeme kancelara Gerharda Schroedera i njegove crveno-zelene vlade, Njemačka se ubrajala u najveće zagovornike početka pregovora s Turskom i njenog pristupanja EU. Upravo suprotnu poziciju zauzimala je tadašnja opozicija CDU/CSU. Nakon izbora u Njemačkoj i zaključivanja koalicije, a s obzirom na to da su sadašnji koalicijski partneri imali sasvim suprotna mišljenja po pitanju Turske, ne može se više očekivati da će Njemačka zauzimati tako jak proturski stav kao u doba Schroedera.

Ujedinjeno Kraljevstvo koje EU želi kao slabi savez država, a ne kao usku federaciju, upravo zbog tog razloga podržava pristupanje Turske.
U Francuskoj možemo primijetiti izuzetno skeptično držanje i vlade i građana po pitanju pristupanja Turske. Ovakvo držanje je nakon odbijanja Ustava na referendumu još više dobilo na svom značaju. Ovdje bi trebalo napomenuti da su i Francuska i Austrija najavile organiziranje referenduma po pitanju pristupanja Turske Uniji. Ovi referendumi bi, uz činjenicu da je za pristupanje nove države-članice neophodna jednoglasan odluka, mogli predstavljati nesavladivu prepreku.
Pogledajmo još jednu "novu" državu-članicu EU-a - Poljsku. Tamo se misli, a ja moram priznati da je to dosta realna procjena, da će Turska nakon eventualnog pristupanja na sebe privući ogromna financijska sredstva EU, koja će onda nedostajati za Poljsku. Osim toga, Tursku u Poljskoj, a o tome smo i ranije već govorili, smatraju prevelikom po broju stanovnika da bi se EU mogla nositi s njenim pristupanjem.

Zaključak

Možemo zaključiti da se nacionalni interesi i pozicije država-članica umnogome razlikuju po pitanju pristupanja Turske EU, što znači da su već unaprijed programirane poteškoće u ovom slučaju. Konačno, odbijanjem Ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj potpuno je poremećena ravnoteža između proširivanja i produbljivanja EU. Jer, institucionalna struktura i pravila igre koja su definirana Ugovorom iz Nice već su i sada, kako smo to vidjeli u sklopu Osnovne cjeline 3, nedovoljni za Europsku uniju od 25 članica. Zbog svega navedenog kratkoročni ili srednjoročni napredak u ovom slučaju nije vidljiv.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje do Faze 4: Najnoviji razvoj odnosa između EU-a i zemalja zapadnog Balkana ...

[Početak stranice]