Tematski kompleks 'Europska unija': Osnovna cjelina 5: Faza 1: Od zahtjeva Velike Britanije za pristupanje do EFTA-proširenja

Europska unija

Faza 1: Od zahtjeva Velike Britanije za pristupanje do EFTA-proširenja

	Proširenje na sjever
	Proširenje na jug
	EFTA-proširenje
	Faktori određenja tri kruga proširenja

Proširenje na sjever

1961: Zahtjev Velike Britanije za pristupanje	Faza procesa proširenja koju ćemo sada istraživati počinje s proširenjem na sjever. Velika Britanija je podnijela prvi zahtjev za pristupanje već 1961. godine, dakle samo četiri godine nakon potpisivanja Rimskih ugovora. No prošlo je punih 11 godina prije nego što su Velika Britanija, Danska i Irska zaista pristupile Zajednici. Zbog čega?
Otpor De Gaullea	Najvažniji razlog je bilo beskompromisno protivljenje francuskog predsjednika De Gaullea. Možda su tu neku ulogu igrali i ekonomski motivi, no svakako je najznačajniji bio faktor straha da će se pristupanjem Velike Britanije - države koja je imala uske veze sa SAD-om - otvoriti put za utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na razvoj Zajednice. Upravo se to kosilo s De Gaulleovim pretpostavkama o tome kako bi trebao izgledati razvoj Europske zajednice - naime kao suradnja suverenih nacionalnih država, neovisno o američkom utjecaju. S druge strane, ostale države-članice i Komisija smatrale su ulazak Velike Britanije u Uniju poželjnim jer bi se tako, uvođenjem suprotnog pola, oslobodile francuske dominacije. Drugim riječima, odnose i držanje država-članica prema pristupanju Velike Britanije karakterizirala je u velikoj mjeri različita pretpostavka o tome kako bi se dalje trebala razvijati Zajednica. Potencijalno članstvo Velike Britanije promatralo se kao mogućnost da se ojača ili oslabi vlastita pozicija, a ne kao odvojeno pitanje na koje treba naći odgovor. [Početak stranice]
Shema analize: Proširenje na sjever	Na shemi bi ovi faktori određenja ovako izgledali:
Francuski interesi po sektorima: Agrarna politika	Francuska nije mogla dugoročno sprječavati proširenje. Na Konferenciji na vrhu u Haagu 1969. godine, De Gaulleov nasljednik Georges Pompidou glasao je za nastavak pregovora. Ono što je bilo od iznimne važnosti za donošenje ove odluke bilo je mirenja interesa svih država-članica u okviru tzv. Package Deala (dogovora u paketu). U sklopu ovog paketa dogovora, kao protuuslugu za pristajanje na daljnji proces proširenja, Francuska je dobila odobrenje od ostalih država-članica da završi nacrt i strukturira zajedničku agrarnu politiku. Dakle, ovdje su veliku ulogu odigrali interesi po sektorima.
Posljedice proširenja na sjever	Dugoročne posljedice prvog proširenja Zajednice na proces integracija ne možemo sada do u detalje obrađivati. Ono što je sasvim jasno je da su se s Velikom Britanijom i Danskom Zajednici priključile dvije države koje su imale potpuno drukčije pretpostavke od ostatka država-članica o tome kako bi trebala izgledati i razvijati se Zajednica. Za obje ove države EZ je, prije svega, predstavljala ekonomsku zajednicu i nadali su se da će ekonomski profitirati članstvom. Ni za jednu od ovih država pitanje ograničenja nacionalnog suvereniteta uopće se nije postavljalo. U obje ove države javno mnijenje je bilo jako podijeljeno u vezi s članstvom u EZ-u. Upravo ovakva situacija, a s obzirom na to da su se odluke morale donositi jednoglasno, najveći je uzročnik stalnih kriza i stagnacije u razvoju Zajednice koje su nam poznate iz 70-ih i početka 80-ih godina. [Početak stranice]

Proširenje na jug

Pozitivno sagledavanje proširenja na jug	Dok se o pristupanju Velike Britanije Zajednici dosta razmišljalo i raspravljalo, pristupanje Grčka, Španjolske i Portugala, dakle proširenje na jug, s političko-strategijskog stajališta je ocijenjeno kao pozitivno i potrebno. Razmišljanja su se uglavnom koncentrirala oko ekonomskih i institucionalnih posljedica po Zajednicu. Ekonomska razina razvoja sve tri ove zemlje bila je daleko ispod ekonomske razine Zajednice. A heterogenost je, koja bi ne samo time, već i jednostavnim povećanjem broja država-članica porasla, ukazivala na moguće probleme u efikasnosti rada institucija i tijeka procesa donošenja odluka.
Utjecaj internih poteškoća EZ-a na proširenje na jug	No, na proširenje na jug najviše su utjecale interne poteškoće u EZ-u početkom 80-ih. Tu se u biti radilo o razlikama u osnovnim pretpostavkama o tome kako bi trebao izgledati proces integracija u budućnosti. Ovi problemi sve su više odgađali pregovore o pristupanju i tek 1984. nakon Sastanka na vrhu u Fontainebleau, gdje su predstavljena kretanja u pravcu slobodnog tržišta i Zajedničkih europskih akata, postignut je dogovor o konkretnom datumu pristupanja Grčke, Španjolske i Portugala - 1. siječnja 1986. godine. I za proširenje na jug vežu se neke posljedice koje su utjecale na daljnji razvoj Zajednice. Tako se ovo proširenje posebno ticalo pojedinih političkih područja, posebno agrarne politika. Morala se uspostaviti regionalna politika da bi se postigao dogovor s novim državama-članicama o slobodnom tržištu. [Početak stranice]
Determinante proširenja na jug	Na našem modelu može se sasvim lijepo vidjeti kako su kod proširenja na jug sve determinante igrale određenu ulogu. Ugovorna osnova sa zahtjevom da se sve države-članice moraju složiti što je s obzirom na različite pozicije i interese bilo veoma teško. Jaz između proširenja i produbljenja. Proširenje je bilo moguće samo uz povezivanje s produbljenjem (slobodno tržište i ZEA/SEA). Interesi po sektorima posebno u agrarnom sektoru. Nacionalni interesi po pitanju daljnjeg razvoja EZ-a. Bi li EZ treba preuzeti međudržavni karakter i ograničiti se na to da bude ekonomska zajednica - što je bila pretpostavka Velike Britanije i Danske - ili da se kreće u pravcu produbljivanja suradnje uključujući i uvođenje političke dimenzije u okvire kooperacija - što je bila pretpostavka Njemačke. I konačno, strah hoće li sistem EU proširenjem izgubiti na sposobnosti odlučivanja zbog porasta heterogenosti nakon proširenja na jug. [Početak stranice]

EFTA-proširenje

Neproblematično EFTA-proširenje

Sve u svemu, posljednje proširenje je sa sobom donijelo najmanje problema, proširenje u kojem su se priključile Austrija, Švedska i Finska. Odnosi između EFTA-država i Zajednice već su od 1972. godine bili regulirani Sporazumom o slobodnoj trgovini, koji je zamijenjen u siječnju 1994. godine Sporazumom o europskom ekonomskom području. Ekonomske veze su već godinama bile vrlo čvrste, mnoga pravila i propisi Zajednice, posebno iz područja slobodnog tržišta, već su se i prije pristupanja primjenjivali u EFTA-državama zbog Sporazuma o europskom ekonomskom prostoru. Osim toga, sve tri ove države imale su veoma visok stupanj ekonomskog razvoja. Jedan od najvažnijih potencijalnih političkih problema, naime njihova neutralnost, izgubio je na značaju nakon završetka konflikta Istok-Zapad. Moglo se očekivati da njihovi interesi u pitanjima kao što su više transparentnosti u politici, socijalna i ekološka politika daju nove impulse politici EU.

Zaključak: Faktori određenja tri kruga proširenja

Na sva tri proširenja utjecala je specifična kombinacija faktora iz sheme

Pomislimo li još jedanput na sva tri spomenuta kruga proširenja, doći ćemo do iznenađujućeg zaključka. Iako su se sva tri kruga proširenja odigrala pod sasvim različitim okolnostima i imala različite naznake, na njihov tijek i rezultat utjecala je specifična kombinacija faktora, koju nalazimo i u svojoj shemi.

Najvažnija značajka svih dosadašnjih proširenja je da su sva proširenja bila povezana s produbljenjem procesa integracija. Sjetite se Wernerova plana i uspostavljanja Europske političke suradnje (EPS) 1969, Zajedničkih europskih akata (ZEA/SEA) 1987. i Ugovora iz Maastrichta1992. godine.
Toliko o tijeku i determinantama ovih krugova proširenja.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje do Faze 2: Proširenje na istok

[Početak stranice]