|
| |
Nacionalna razina
|
EU kao stupnjeviti sistem |
Kada se govori o
institucionalnoj strukturi EU, u većini slučajeva
podaci se ograničavaju na to da se predstave tijela EU,
njihov sastav, zadaci i podjela zadataka između njih.
Zašto je to i u kolikoj mjeri nedovoljno i zašto zbog
toga može nastati pogrešan dojam, bit će nam jasno ako
pogledamo sljedeći dijagram.

Dijagram pokazuje da se na
razini EU nalazi i nacionalna i subnacionalna razina i da obje sudjeluju u donošenju odluka.
Nacionalne vlade zastupljene su u Vijeću Europske unije
i u Europskom vijeću, dakle na najvažnijim mjestima, a subnacionalne vlade su zastupljene u Odboru regija, u
savezima i u Odboru za ekonomska i socijalna pitanja.
Osim toga, građani država-članica biraju zastupnike za
Europski parlament.
S druge strane, sasvim je
jasno da odluke EU i "zakoni" Unije direktno - jednako
kao nacionalni zakoni - vrijede u državama-članicama, i to u
sve većem kvantitativnom i kvalitativnom obimu. Sjetite
se da su vlade država tzv. EURO-zone same predale
nadležnost Europskoj uniji nad područje koje je za
suverenitet jedne države jako važno - monetarna
politika! Ali za provedbu ovih zakona nije nadležna
uprava EU, već upravo lokalne, regionalne i nacionalne
uprave.
Drugim riječima, tri
razine
su toliko isprepletena jedan s drugom da je neophodno
promatrati ih i analizirati zajedno. Upravo iz ovih
se razloga u znanstvenoj raspravi govori o "sistemu
EU" ili
o "Stupnjevitom sistemu EU".
[Početak
stranice]
|
|
Problemi prilikom određivanja nacionalne
razine |
Ipak, analiza nacionalne
razine je teška i to zbog toga što je potrebno precizno
definirati što sve spada u "nacionalnu razinu" i na koje
se
aktere, strukture i faktore određenja politike Unije
mora obratiti pažnja. No ni u kom slučaju ne želimo,
niti moramo istraživati svaki politički sistem svih 25
država-članica pojedinačno, dovoljno je da analiziramo
elemente koji sudjeluju u odlukama i provedbi
politike Unije.
Analiza nacionalne razine je teška i zbog toga što je
potrebno sve ove faktore sistematizirati tako da cijela
slika ima neki smisao, da bi konačno bile prepoznatljive
razlike između pojedinačnih zemalja. |
|
Pregled: Faktori određenja politike
EU i
država-članica (nacionalna razina)
Relativno stabilni i relativno promjenjivi faktori |
Jedan pokušaj
rješavanja ovog problema prikazan je na dijagramu. Da bi se sistematski
obradili faktori određenja, napravljena je podjela između, s jedne
strane, relativno stabilnih faktora, što znači faktora do čije
promjene rijetko dolazi ili ako se ipak događa promjena tih faktora
ona je veoma dugoročna, i s druge strane, faktora koji su podložni
izuzetno kratkoročnim promjenama. Analitički smisao ovakve podjele
jasan je sam po sebi. Zbog čega onda praviti još jednu podjelu na osnovu
specifičnosti zemalja i političkih područja?

|
|
Faktori političkih područja i faktori
specifični za pojedinačne države-članice |
Pomislite, najprije, na našu
analizu supranacionalne razine, gdje smo utvrdili da
postoji velika mjera funkcionalne diferencijacije,
dakle da političke dimenzije imaju veoma veliko
značenje u Europskoj zajednici. Pomislite, potom, na veoma
izražene razlike koje se mogu primijetiti između
pojedinačnih država u različitim političkim
područjima.
Tako da karakteristike nekih aktera mogu potpuno
drukčije izgledati u području agrarne politike u odnosu
na politiku zaštite okoliša. Osim toga, u području
agrarne politike našli biste, po pravilu, sasvim
drukčije "ideologije" ako bi - ne uzimajući u
obzir inače veoma izraženu socijalno-tržišnu politiku -
došlo do prakticiranja i prihvaćanja intervencija
pojedinačnih država.
[Početak
stranice]
|
|
Analitički razlozi podjele |
Što znači
prenošenje nadležnosti na Zajednicu? To znači da se, i kada postoje razlike
među pojedinačnim faktorima u različitim zemljama, u nekim
područjima,
ipak, može postići velika mjera razumijevanja i suradnje, i to u smislu prihvaćanja masivnih akcija države u poljoprivredi. Dakle, riječ je o
zajedničkoj agrarnoj politici, koja nije sasvim slučajno od samih
početaka izabrana kao jedno od prvih polja u kojem je došlo do suradnje
i polja koje pokazuje veoma jak supranacionalni karakter. Dobar primjer
za specifične razlike u nekim područjima politike predstavlja socijalna
politika. Na ovom polju suradnja je počela tek krajem 80-ih godina i
dalje ima veoma izražen međudržavni karakter. |
|
Relativno stabilni faktori specifični za
pojedinačne države-članice |
Ipak, da se
vratimo na relativno stabilne faktore. Ovdje ćemo se prvo pozabaviti
dvama takvim faktorima koja se direktno tiču Zajednice, a radi se o
sistemu odlučivanja i osnovnom odnosu prema Zajednici. Što se tiče sistema
odlučivanja u EZ-u u odnosu na države-članice mogu se primijetiti
tri osnovne dimenzije, a tiču se bitnih razlika koje postoje između
država-članica:
 | Raspodjela vlasti između
egzekutivne (izvršne) i legislative vlasti. U tom se području za
Francusku, na primjer, može utvrditi veoma slab, a za Dansku
veoma jak utjecaj parlamenta. Jak utjecaj parlamenta može imati
veoma duboke posljedice za politiku i razvoj EU u cjelini, posebno
zbog postojanja veoma velike doze skepse kod danskog
stanovništva prema EU, s tim da slučajevi u kojima se odluke
moraju donijeti jednoglasno još više naglašavaju ovakav razvoj. |
 | Mjera koordiniranja politike s
Europskom zajednicom. O ovom su području dugo vremena Francuska i
Njemačka predstavljale dvije krajnosti. Francuska s veoma
centraliziranim odlučivanjem o aktivnostima Europske zajednice i
Njemačka, s druge strane, s veoma visokim stupnjem autonomije
pojedinih ministarstava i saveznim uređenjem države. Posljednjih
godina prisutan je trend odvajanja od koordiniranja politike s
Europskom zajednicom i davanja sve više autonomije akterima u
pojedinačnim područjima politike, tako da politika EU unutar država-članica sve više gubi svoj karakter "vanjske politike".
|
 | Odnos između nacionalne i
supranacionalne razine. Koliko je bitan ovaj aspekt pokazuje primjer
Njemačke s njenim saveznim uređenjem. Od usvajanja Ugovora
iz Maastrichta te uvođenjem člana 23. o politici EU u njemački Osnovni zakon, savezne pokrajine u Saveznoj Republici Njemačkoj dobile
su mogućnost izuzetnog utjecaja na njemačku politiku. I ovdje se vidi jedna
fundamentalna razlika u odnosu na sasvim normalnu vanjsku politiku.
|
|
|
Različite pretpostavke u osnovnom
odnosu prema Uniji |
Koliko razlika
može postojati u osnovnom odnosu prema Zajednici, tj. u
pretpostavkama o tome kako bi trebala izgledati institucionalna
struktura i suradnja unutar EZ-a te u kojem smjeru bi se trebale kretati
težnje - prema međudržavnoj ili prema supranacionalnoj suradnji - sve
to
pokazuje primjer Velike Britanije i Danske s jedne strane, i Njemačke i
Italije s druge. Ovakve razlike igraju veoma važnu ulogu u rješavanju
osnovnih pitanja unutar EU i pri svakoj reviziji Ugovora, i kao
što je navedeno u
Osnovnoj cjelini
3, od posljednjeg proširenja na istok još su više
izražene. |
|
Ostali relativno stabilni faktori
specifični za pojedinačne države-članice |
Toliko o nekim
centralnim relativno stabilnim faktorima. Nećemo se pobliže baviti
općim karakteristikama sistema država-članica. Tu spadaju, među
ostalim, i ustavno-pravne odredbe, struktura i institucionalni okvir,
politička kultura kao i pravno-politička orijentacija. Ono što je od
važnosti za teme koje mi obrađujemo su razlike među državama i njihovo
djelovanje na EU. Veoma bitno je spomenuti da su se dijelom gravirajuće
razlike između država-članica, posebno u pitanjima pravno-političke
orijentacije, smanjile tijekom suradnje, da je došlo do približavanja do
te mjere da je projekt monetarne unije i omogućen.
[Početak
stranice]
|
|
Relativno stabilni faktori u specifičnim
područjima |
Želim biti
kratak i kod obrade relativno stabilnih faktora u specifičnim
područjima. Usporedno istraživanje sistema u posljednjim godinama
veoma intenzivno se bavilo odnosima između aktera u pojedinačnim
područjima i tzv. političkim mrežama, te je ustanovljeno da ovi odnosi
imaju veoma veliki utjecaj na političku produkciju u određenom
području, tj. u politici koja se tiče Europske zajednice. To je jasno dokazano u
jednoj studiji koja se bavi EU-politikom o zaštiti okoliša. Hoće li i u
kojoj mjeri doći do konkretiziranja i provedbe politike Europske
zajednice u jednom specifičnom području ovisi umnogome o
kompatibilnosti politike aktera koji su uključeni.
Ideologije vezane za specifična
područja
— dakle osnovne predodžbe zemalja-članica o tome kako treba izgledati
politika EU u određenoj području - imaju značaj u tolikoj mjeri koliko
i činjenica da države-članice u sklopu ovih ideologija pronalaze dodirne
tačke za ostvarivanje kooperacije, i to dodirne tačke koje su toliko
jake da se, unatoč gravirajućim razlikama, države-članice odlučuju na ovu
suradnju. Primjeri su agrarna politika, na koju smo već ukazivali i s
tim povezan program slobodnog tržišta, kod kojeg je Velika Britanija, usprkos neželjenom ukidanju procesa jednoglasnog odlučivanja, ipak bila
spremna sudjelovati, i to iz razloga što se ideologija projekta, tj.
slobodna tržišna privreda i stvaranje zdrave konkurencije uopće, slaže
sa pretpostavkama britanske politike. |
|
Relativno promjenjivi faktori |
Time dolazimo i
do relativno promjenjivih faktora. Čini se da za ove faktore nisu
potrebna dodatna objašnjenja. Promjene vlada u Velikoj Britaniji,
Francuskoj ili Njemačkoj u drugoj polovici 90-ih godina veoma su
utjecale na politiku Europske zajednice. To su ti relativno promjenjivi
faktori. Radi se, naime, o trenutnim razlikama u predstavama pojedinačnih
vlada o europskoj politici, o aktualnim raspoloženjima i mišljenjima
građana neke od država-članica, o trenutnoj ekonomskoj situaciji, dakle
o svim trenutnim, lako promjenjivim faktorima koji mogu imati utjecaja
na odnose između razina odlučivanja. |
[Autor: Prof. Dr. Wolfgang
Schumann]
[Početak
stranice]
|