|
| |
Struktura institucija na supranacionalnoj
razini (II)
Europski sud
|
Zadaci i nadležnosti Europskog suda |
I Europski sud, kao i
Europski parlament (EP), nosi oznaku koja je poznata i u
nacionalnim državama. Osim toga, što se tiče Europskog
suda i njemu prenesene pravne moći, moramo reći da se
radi o raspodjeli vlasti koja nam je poznata iz
liberalno-demokratskih sistema. Europski sud odgovoran
je za održavanje prava Zajednice. U njegove odgovornosti
spada donošenje pravnih odluka u slučaju spora između
država-članica, između Unije i država-članica,
između
tijela i struktura EU i između EU i pojedinačnih
osoba. Osim toga, nacionalni suci se mogu obratiti
Europskom sudu u slučaju koji se vodi pred nacionalnim
sudom, ali se radi o problemima i stvarima zajedničkog
prava.
Iz dijagrama možete
vidjeti da osim Europskog suda postoji još jedan, tzv.
Prvostupanjski sud. Taj sud organiziran je i uređen
1989. godine kako bi se rasteretio Europski sud. U
njegove nadležnosti, između ostalog, spadaju direktne
tužbe fizičkih i pravnih osoba zbog djelovanja
tijela EU, kao i tužbe kojima se od EU traži odšteta.
Osim toga, na dijagramu
možete vidjeti da je od jeseni 2005. godine za
službeno-pravne konflikte između EU i njenih službenika
zadužen Sud javne službe EU.
|
|
Načini uključivanja Europskog suda |
Europski sud može se
uključiti na dva načina. Najprije preko postupka
odlučivanja, kada nacionalni sudovi traže interpretaciju
Europskog suda s aspekta zajedničkog prava kako bi
donijeli odluku u slučaju koji se vodi pred nacionalnim
sudom. Drugi način uključivanja Europskog suda je putem
tužbi koje su upućene direktno njemu. |
|
Golemi utjecaj Europskog suda na razvoj EU |
Njegov stvarni
utjecaj može se uočiti tek ako pogledamo njegove aktivnosti u
pojedinačnim područjima. Ovaj Sud je enormno utjecao na proširenje
ustavno-pravnog okvira u pravcu supranacionalnosti, između ostalog i na
uvođenje principa neposrednog i direktnog primjenjivanja prava
Europske zajednice - što znači da se na svakom građaninu Europske
zajednice direktno i neposredno, dakle bez uplitanja matične
države, mora primjenjivati pravo Europske zajednice, čak i ima
prednost nad nacionalnim pravom. Mi smo se već bavili ovom temom u
sklopu Osnovne
cjeline 2.
Osim toga, Europski sud je imao
veoma izraženu materijalnu politiku i uspostavio je, na primjer, jednom
presudom princip obostranog priznavanja standarda država-članica, što je
izazvalo veoma tešku i dugotrajnu harmonizaciju normi i standarda,
ali je time napravljen bitan preduvjet za slobodno tržište. Jedan vrlo
važan preduvjet za utjecaj Europskog suda bila je sljedeća činjenica:
Europskom sudu je uspjelo jednom smišljenom i pametnom
strategijom uvesti pravo Europske zajednice u nacionalne sudove.
Možda se na temelju rečenog može pomisliti da se radi o stvarima koje su
se odigrale već ranije i da ova slika ne prikazuje aktualni utjecaj
Europskog suda. Jedna
novija presuda (iz studenoga
2005. godine),
koja će možda Komisiji dati više utjecaja u području kaznenog prava, a
zbog toga sigurno dovesti do žustrih diskusija, pokazala je da gornja
tvrdnja ni u kom slučaju nije točna. Da biste se informirali o
toj
presudi, kliknite na gornji link, nakon čega će se otvoriti novi
prozorčić. |
|
Zaključak i procjena |
Ako pravimo
neku procjenu, doći ćemo do zaključka da Europski sud, pa čak i u
usporedbi s nekim veoma jakim nacionalnim sudovima, kakav je
američki Supreme Court ili njemački Savezni ustavni sud, ipak ima više
nadležnosti i jačine te da je procesu integracija dao sasvim bitne
impulse. Uloga Europskog suda i pravni poredak koji je stvorio taj sud sigurno se ubrajaju u najvažnije karakteristike "supranacionalnosti"
Europske zajednice, što je svakako razlikuje od bilo koje druge
internacionalne organizacije. [Početak
stranice] |
Europsko vijeće
|
Pregled: Europsko vijeće |
Europsko
vijeće je tijelo koje stoji iznad tri stupa Unije, povezuje ih i
preuzima centralnu vodeću ulogu. Pogledajte dijagram.
 |
|
Razvoj Europskog vijeća
Konferencija na vrhu šefova država i vlada
|
Dok je Vijeće
ministara od samih početaka bilo predviđeno u svim ugovorima, to nije
bio slučaj s Europskim vijećem. Europsko vijeće je nastalo na sastanku
na vrhu šefova vlada i država koji se održao 1969. godine. Ovakvi
sastanci su se s početka organizirali neredovno, ali nakon zaključaka
Pariške konferencije na vrhu 1974. godine oni su postali stalna
ustanova - Europsko vijeće. Ali ni nakon toga nije uvedeno u Ugovor.
Ugovor se više bavio centralnim temama Europske zajednice, prije svega
onima koje su od 1970. godine, po međudržavnoj osnovi,
institucionalizirane tzv. europske političke suradnje (EPS). Cilj ove
suradnje je bio pokušaj da se postigne jedinstvo na polju vanjske
politike. Na temelju svog sastava - čak iako nije bilo predviđeno tekstom
niti jednog Ugovora - Europsko vijeće je postalo najvažnije i najviše
tijelo s pravom odlučivanja. |
|
Od Ugovora iz Maastrichta: Utvrđivanje općih
pravaca za razvoj Unije |
Utvrđivanje
njegove uloge uslijedilo je tek u Zajedničkim europskim aktima (ZEA/SEA) 1986. godine. Potom se na to nadovezao
Ugovor iz Maastrichta o Europskoj
uniji i potvrdio ulogu i funkciju Europskog vijeća. Ta uloga bila je do
kraja pratiti i "gurati" proces integracije Europske unije i povezati
njegova različita područja. Tako se u Članu D Ugovora o Uniji kaže:
"Europsko vijeće daje neophodne impulse za razvoj Unije i određuje opće
političke ciljeve ovog razvoja." Ovo, prije svega, vrijedi za pravce
zajedničke vanjske i sigurnosne politike, pri čemu Amsterdamski ugovor
koji je stupio na snagu 1. 5. 1999. godine čak i predviđa i određuje jasne
kompetencije Vijeća prema Uniji zapadnoeuropskih zemalja (WEU). Osim
toga, Europsko vijeće se uvijek uključuje kada pojedini ministri u
svojim stručnim područjima ne mogu doći do zajedničkog dogovora i
zaključka i kada su potrebni tzv. paketi dogovora koji obuhvaćaju više
područja politike. |
|
Zaključak |
Europsko vijeće,
kao institucija Europske unije koja predstavlja međudržavnu komponentu, u
posljednjim je desetljećima dobilo na značaju. Da je došlo do primjene
Ustava koji je odbijen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj,
Europsko vijeće imalo bi još više utjecaja. S tim u vezi bilo bi, dakle,
pogrešno zaključiti da se u Europskoj uniji pojavio trend koji se
generalno kreće u pravcu međudržavne suradnje.
Prilikom predstavljanja Europskog suda, ali i tijekom pregleda razvoja
procesa integracija u osnovnim cjelinama 2 i 3, vidjeli smo da se,
istodobno s ovakvim težnjama, suradnja odvija na međudržavnoj razini u
Uniji, uvijek žive i djeluju i težnje koje vode prema supranacionalnosti. Ovakav suživot oprečnih težnji unutar jednog sistema
svakako je imao i svoj utjecaj na razvoj konstrukcije vrlo kompleksne
strukture institucija koje su nam do sada poznate samo iz sistema EU.
Zbog ciljeva koje smo sebi postavili na početku ovog dijela Tematskog
kompleksa, ograničio sam se na predstavljanje samo pet supranacionalnih
institucija sistema na razini EU. Osnovne informacije o ostalim
institucijama na supranacionalnoj razini naći ćete na internetu, a da
spomenem samo jednu od mnogo stranica -
Portal Europske unije. |
[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]
[Početak
stranice]
|
