Europska unija

Vijeće EU kao centralno tijelo koje donosi odluke

Odbor stalnih zastupnika

Za mnoge ministre država-članica rad u Vijeću EU-a predstavlja najveći dio posla. S obzirom na to da oni samo kratko vrijeme mogu boraviti u Bruxellesu, zbog obaveza prema matičnoj državi, potrebna im je podrška.

Ovdje je, prije svega, bitan Odbor stalnih zastupnika (COREPER) koji je smješten u Bruxellesu, a sastoji se od službenika država-članica i njihovih zastupnika i sastaje se svakog tjedna. Ovaj odbor nadgleda i koordinira radom oko 250 odbora i radnih grupa koji se sastoje od službenika država-članica koji, opet, za COREPER i Vijeće na tehničkoj razini pripremaju poslove i zadatke. Ovaj odbor preuzima na sebe bitan dio pripreme odluka u svim sadržajnim pitanjima.

Tajništvo Vijeća

Pregled: Vijeće Europske unije

Modus odlučivanja

Odlučuje se na osnovu Luksemburškog kompromisa, koji vam je sigurno već poznat iz Osnovne cjeline 2, najprije jednoglasno. Od sredine 80-ih godina, ali, prije svega, nakon ugovora iz Maastrichta i Amsterdama ustalila se kvalificirana većina kao modus odlučivanja u sve više područja. To je razvoj koji će se nastaviti i stupanjem na snagu Ugovora iz Nice. Ipak, bitno je spomenuti da je kvantitativno proširivanje područja primjene odlučivanja kvalificiranom većinom dosta otežano trostrukim zahtjevima definiranim u Ugovoru iz Nice (određeni broj glasova, većina država-članica, 62% od ukupnog stanovništva Unije). Osim toga, nadležnosti Europskog parlamenta u donošenju odluka sve su se više proširivale.

Funkcionalna diferencijacija Vijeća

	na razini država-članica sve manje se koordinira i ustanovljava njemačka, talijanska ili britanska pozicija. To ukazuje i na razvoj u kojem je politika pojedinih država-članica izgubile karakter "vanjske politike" prema EU,
	s druge strane, prelaskom na sistem odlučivanja kvalificiranom većinom razvila se neophodnost dogovaranja u okviru velikih, tzv. package deals koji obuhvaćaju više područja politike.

[Početak stranice]

Pregled zadataka Komisije

Sastav

Ona se trenutno (od studenoga 2005. godine) sastoji od 25 članova, koje predlažu vlade država-članica, koji imaju mandat od pet godina. U međuvremenu je za imenovanje predloženih članova potrebna i pozitivna odluka Europskog parlamenta. Komesari (članovi Komisije) ne djeluju u pravcu ostvarivanja interesa država-članica iz kojih dolaze, već je njihov zadatak da se kao potpuno neovisni zauzimaju za opće dobro i opće interese svih građana EU. Njih podržava ukupno 20.000 službenika - što je manje od broja stanovnika nekih gradova - koji su podijeljeni u 26 tzv. generalnih direkcija (npr. promet, poljoprivreda, vanjski odnosi, regionalna politika itd) i devet službi, koje se opet dijele na direkcije i referate. 

Zadaci Komisije

Centralni zadaci Komisije mogu se opisati u sljedeće četiri točke:

Prijedlozi za daljnju razvojnu politiku Unije

Pravo iniciranja: Svakoj odluci Vijeća mora prethoditi prijedlog Komisije. Pri tome, Komisija kao motor integracija treba razraditi prijedloge za razvoj zajedničke politike. Pravo da odlučuje o dnevnom redu, da svoje prijedloge daje Vijeću u određeno vrijeme, te da različite inicijative povezuje jednu s drugom daje joj i izuzetno veliki utjecaj na zakonodavne procese.

Zaštitnica Ugovora

Zaštitnica ugovora: Komisija nadgleda provedbu odredbi ugovora i odluka koje su donijela tijela Europske zajednice i ima pravo, ako ustanovi kršenje ovih odredbi, sazvati Europski sud.

Izvršno tijelo

Izvršno tijelo provedbe zajedničke politike: Ovo uključuje upravljanje financijama i provođenje politike Europske zajednice. To, naravno, ne znači da sama Komisija preuzima provođenje bezbrojnih odredbi i pravaca djelovanja unutar država-članica. Za ispunjenje takvog zadatka ne bi bila ni u kom slučaju sposobna već po osnovu broja zaposlenih. Ovo je zadatak za koji su zadužene administracije država-članica ili njihove regionalne jedinice. U ovom području glavni zadatak Komisije se sastoji od nadgledanja provedbe dogovorenog i kontroliranja država članica.

Zastupanje prema van

Zastupanje EU prema van: Komisija je, na primjer, zastupala Europsku zajednicu tijekom GATT-a i WTO-a sastanaka i unutar internacionalnih organizacija; to se dijelom dešava s predstavnicima država-članica i/ili sa dotičnim predsjedništvom.

Karakteristike Komisije

Pregled: Europski parlament

Razvoj nadležnosti Europskog parlamenta

Ipak, Europski parlament (EP) se, kako ćemo uskoro vidjeti, dosta razlikuje od nacionalnih parlamenata. Od osnivanja EZUČ-a (ECSC) nadležnosti i zadaci EP-a bili su podređeni stalnim promjenama, i to promjenama koje su Parlamentu pribavljale sve više utjecaja. Važne etape ovog razvoja bile su proširenje nadležnosti Parlamenta u pitanjima budžeta (1975), provedba prvih direktnih izbora za ovo tijelo (1979), uvođenje kooperacijskog postupka (1986) i uvođenje sudjelovanja u procesu donošenja odluka (1992), kao i konačno proširenje područja unutar kojih se primjenjuje sudjelovanje u donošenju odluka, što se dogodilo nakon Ugovora iz Amsterdama.

Daljnje promjene pokazat će se stupanjem na snagu Ugovora iz Nice. Uloga EP-a kao jednog od zakonodavnih tijela - zajedno s Vijećem ministara - svaki dan se sve više proširuje i jača.

Organizacija i struktura EP-a

[Početak stranice]

Odbori EP-a

Od izuzetne važnosti za rad i utjecaj EP-a su njegovi odbori, njih 20. Ovdje se radi o stalnim odborima (pogledajte dijagram dolje). Parlamentarci koji su tijekom svog petogodišnjeg mandata aktivni unutar spomenutih odbora u situaciji su da na temelju svog stručnog znanja donose zajedničke odluke. Na taj način oni ne samo da mogu pratiti rad generalnih direkcija Komisije i podorganizacija Vijeća ministara za pojedinačna područja politike, već - više nego što bi se moglo zamisliti, s obzirom na formalne nadležnosti - i utjecati na taj rad. U ovom smislu je veoma bitna uska suradnja s pojedinačnim nadležnim službama Komisije, ali i s transnacionalnim i nacionalnim savezima.


 

Karakteristike EP-a

Bitne karakteristike Europskog parlamenta su: radi se o multinacionalnom parlamentu koji je u stalnoj promjeni, koja pokazuje kako ideološke konfliktne linije - duž frakcija koje obuhvaćaju ideološki srodne stranke Europe - tako i nacionalne konflikte linije - podrijetlo zastupnika iz različitih zemalja. Kao i kod drugih tijela koje smo spomenuli, i u Parlamentu je veoma izražena funkcionalna diferencijacija. Ono što je još bitno naglasiti je veoma uska veza i intenzivna suradnja s Komisijom, koja je često usmjerena protiv Vijeća ministara.

Procjena

Ocjena koju bi EP zaslužio u odnosu na nacionalne parlamente, doista, ovisi o perspektivi promatranja. U statističkom pregledu može se zaključiti da je važnost EP-a i dalje daleko ispod važnosti nacionalnih parlamenata, ali je daleko iznad svega što se može ubrojiti u internacionalne skupštine ili tijela internacionalnih organizacija. Ako pogledamo njegov razvoj, posebno u posljednje dva desetljeća, moramo priznati da je značaj EP-a u odnosu na druga tijela EU izuzetno porastao. Ovo je sigurno jedna od važnih indicija za "supranacionalizaciju" Europske zajednice.

Zaključak

Tri gore spomenute institucije - Vijeće, Komisija i Parlament - čine centar odlučivanja zajedničkog sistema. Utjecaj na ovaj trokut vrše ostala, iznimno bitna tijela o kojima ćemo govoriti na sljedećoj stranici: Europski sud i Europsko vijeće.