Europska konvencija kao nova metoda za izradu revizije Ugovora

Rad Konvencije

Europska konvencija se prvi put sastala 1. ožujka 2002. godine pod predsjedanjem bivšeg francuskog predsjednika Giscarda D'Estainga. Sastav Konvencije su, uz predsjednika, činila još dva potpredsjednika, 15 zastupnika šefova država i vlada (jedan predstavnik za svaku državu-članicu), 30 članova nacionalnih parlamenata (po dva predstavnika za svaku državu-članicu), 16 članova Europskog parlamenta i 2 predstavnika Komisije. Uz navedene, na sjednicama ovog tijela mogli su sudjelovati i promatrači, i to tri predstavnika Odbora za ekonomska i socijalna pitanja, tri predstavnika europskih socijalnih partnera, šest predstavnika Odbora za regije i Europski opunomoćenik građana.

Povezivanje rada Konvencije i tijela odlučivanja EU uslijedilo je tako što je predsjednik Konvencije na svakom zasjedanju Europskog vijeća podnosio usmeni izvještaj o radu i prenosio te objašnjavao reakcije šefova vlada i država predstavnicima u Konvenciji.

2002-2003: Zasjedanje  Konvencije


Kraj 2003: Konferencija vlada

Konvencija je u ovom sastavu zasjedao od 28. veljače do 20. lipnja 2003. godine i u tom vremenu izradio nacrt europskog Ustava.

4. listopada 2003. godina pod talijanskim predsjedavanjem započela je Konferencija vlada, čiji je zadatak bio da raspravlja o ovom nacrtu Ustava i da ga usvoji do Konferencije na vrhu koja se održala 13. prosinca 2003. godine u Bruxellesu. Unatoč velikim nadanjima, do dogovora nije došlo i to, prije svega, zbog velikih razlika u pretpostavkama o tome kako bi trebao izgledati sastav Komisije i kakva bi trebala biti raspodjela glasova u Vijeću prilikom donošenja odluka kvalificiranom većinom. Vjerojatno ćete se sjetiti žustrih rasprava između Španjolske i Poljske s jedne i drugih zemalja, a posebno Njemačke i Francuske s druge strane. O čemu se tu točno radilo? Pokušat ću vam to kratko rasvijetliti uz pomoć dijagrama koji vam je poznat iz analize 6. etape.  

Nacionalni interesi kao glavni faktor određenja

Kliknite na ovaj link i otvorit će se novi prozorčić. Pogledajte dijagram, a nakon toga opet zatvorite prozorčić da biste se vratili na ovu stranicu.  

Radilo se o neravnoteži između malog broja stanovnika i velikog broja glasova kojeg se Španjolska i Poljska nisu htjele odreći. Što se tiče pitanja vezanih za Komisiju, nesuglasice su postojale oko toga koje države-članice i u kojem vremenskom razdoblju će moći delegirati povjerenike u Komisiju kada tamo bude manje mjesta od broja država-članica Unije.


 

[Početak stranice]

Radilo se i radi se o veoma značajnom faktoru određenja o kojem ćemo govoriti i u sklopu Osnovne cjeline 5 - o nacionalnim interesima. Jaka je bila želja da se u strukturama EU zadrži što više utjecaja, tj. strah da se utjecaj ne izgubi. To je, u svakom slučaju, faktor koji se uvijek negativno odražava kada postoje funkcionalni razlozi da se pokuša naći supranacionalno rješenje, što je naravno povezano s prenošenjem nadležnosti država-članica na Uniju. Ako države-članice nisu spremne to učiniti, dolazi do problema.

Listopad 2004: Potpisivanje Ustavnog ugovora

Početkom siječnja pod irskim predsjedavanjem obnovljen je pokušaj da se pregovori uspješno završe do lipnja 2004. godine. Samo radi podsjećanja: za 1. svibnja 2004. godine bilo je planirano pristupanje deset novih država-članica Europskoj uniji, a najvažniji pravni akt Unije još nije bio gotov.   

Nakon veoma teških rasprava, ipak je 18. lipnja 2004. godine postignut dogovor. Svečano potpisivanje Ustava od strane šefova vlada i država te ministara vanjskih poslova desilo se u listopadu 2004. godine u istoj sali u kojoj je 50 godina ranije potpisan Ugovor o EEZ-u (EEC). Na donjoj slici je svečano potpisivanje Ustavnog ugovora.  



Kandidati za sljedeći krug proširenja - Bugarska, Rumunjska i Turska - potpisali su samo zaključni akt, a Hrvatska je sudjelovala kao promatrač, s obzirom na to da nije sudjelovala u izradi Ustava.

[Početak stranice]

Studeni 2004: Stupanje u službu  Barrosove komisije

Nakon toga se desilo i nešto zakašnjelo stupanje u službu Barrosove komisije u studenome 2004. godine. Stupanjem u službu ove Komisije na snagu su stupila i nova institucionalna pravila Unije predviđena za EU sa 25, odnosno Europsku uniju sa 27 članica. Ova pravila predviđaju, među ostalim, promjenu raspodjele glasova u Vijeću i činjenicu da je svaka država-članica mogla postaviti samo jednog povjerenika.

Proces ratifikacije Ustavnog ugovora

U studenome 2004. godine počeo je i proces usvajanja Ustava u 25 država-članica. Taj proces se u većini država odvija u parlamentarnom postupku, ali je u nekim državama za to bio predviđen i referendum. Već sredinom studenoga 2004. led je probila Litva (parlament), potom su slijedile Mađarska (parlament, 20. 12. 2004), Slovenija (parlament, 01. 02. 2005), Italija (parlament, 06. 05. 2005), Grčka (parlament, 19. 04. 2005), Slovačka (parlament, 11. 05. 2005), Španjolska – prva zemlja u kojoj se održao referendum – (76,73 % za; 17,24% protiv; odaziv = 42,32%; rezultate referenduma parlament potvrdio 19. 05. 2005) i Austrija (parlament, 25. 05. 2005) te Njemačka (parlament, 27. 05. 2005).



Nakon toga uslijedila su dva golema udara na projekt Europskog ustava koji su se pobrinuli za to da se Ustav, u formi u kakvoj sada postoji, više ne može provesti u praksu. Referendum u Francuskoj, na kojem je Ustav sasvim jasno odbijen sa 54,87% (protiv) i 45,13% (za), uz veoma dobar odaziv na referendum od 69,74%. I samo nekoliko dana nakon toga održan je referendum u Nizozemskoj na kojem je čak 61,8% glasača glasalo protiv, a samo 38,2% bilo za Europski ustav. Poraz je još veći ako se ima na umu da se radi o dvije države koje su bile osnivači EEZ-a (EEC)!

Time su birači sasvim jasno rekli svojim vladama "stop", što Europskoj uniji nije dopustilo da nastavi s planiranim dnevnim redom. Na referendumu u Luksemburgu 10. srpnja 2005. izrečeno je sasvim jasno "da" Europskoj uniji, no to u ovakvoj situaciji nije ništa moglo promijeniti.

Sada sebi moramo postaviti dva pitanja - jedno je koji su razlozi protivljenja, a drugo je kakve će posljedice ona imati. U sljedećem tekstu pod naslovom "Etapa 8" pokušat ćemo pronaći odgovore na ta pitanja.