|
Teme
za Konferenciju vlada 2000. godine |
Zaključak o sazivanju nove
konferencije vlada donesen je već u lipnju 1999. godine, točno jedan mjesec nakon stupanja na snagu
Ugovora iz Amsterdama, i to povodom zasjedanja Europskog vijeća u Koelnu.
Dinamika razvoja EU još jedanput se ubrzala. Ta
konferencija je, po zaključcima šefova država i vlada, trebala biti sazvana u 2000. godini i baviti
se pitanjima koja
Amsterdamski ugovor nije uspio riješiti, a to bi konkretno značilo:
 | veličina i sastav Komisije; |
| ravnoteža glasova u Vijeću; |
| mogućnost proširenja područja o
kojima se odlučuje kvalificiranom većinom i
|
| daljnja pitanja o promjenama
Ugovora koja proizlaze iz tzv. left-overs ili iz provedbe
Amsterdamskog ugovora u praksi.
|
| Tome se
sredinom godine dodala još jedna tematska cjelina,
pojačana suradnja, odnosno mogućnost postupnih integracija. |
|
|
Kontekst
Konferencije vlada |
Koji su bili
rezultati Ugovora iz Nice, koji su to najvažniji faktori
određenja ovog Ugovora i kakve je promjene on donio sa sobom, o
tome ćemo nešto detaljnije govoriti jer je Ugovor iz Nice i
dalje važeća pravna osnova EU.
Kao što se
može vidjeti iz
Osnovne cjeline
5,
pregovori na Konferenciji vlada vođeni su sa sviješću o tekućoj
rundi pregovora i znajući da će se Uniji uskoro pridružiti nove
države-članice. Tako je dvanaest država-članica pregovaralo s
ciljem da se dogovore institucionalne promjene koje će omogućiti
funkcioniranje Uniji koja će uskoro imati skoro dvostruki broj
država-članica. Pregovori su se uglavnom fokusirali na pet gore
navedenih točaka. |
|
Odredbe Ugovora iz Nice
Sastav Komisije |
Što se tiče veličine i sastava
Komisije, Ugovor predviđa da svaka država-članica od 2005. godine
postavi samo po jednog člana Komisije. Ugovor predviđa da će,
kada Unija bude imala 27 država-članica (pristupanjem Bugarske i
Rumunjske), broj članova Komisije biti ograničen (broj članova
Komisije ne smije prelaziti 27). Da bi se osigurala
jednakopravnost svih država-članica, tada će biti uveden princip
rotacije.
[Početak stranice] |
|
Raspodjela glasova u Vijeću i kvalificirana većina |
Što se tiče dva veoma usko
povezana pitanja, dakle pitanja o raspodjeli glasova u
Vijeću i proširenja područja u kojima se odluke donose
kvalificiranom većinom, predviđeno je da se nakon
ratificiranja Ugovora u oko 30 odredbi princip donošenja
jednoglasnih odluka zamijeni principom odlučivanja
kvalificiranom većinom, pri čemu su centralna
područja ostala
pošteđena ovih promjena.
Nadalje,
od 22. 11. 2004. godine, od stupanja u službu Barrosove
komisije (vidi Etapu 7), glasovi u Vijeću trebali bi nanovo biti sistematizirani po jačini. Za ubuduće kvalificirana
većina je ostvarena u slučaju
| da neki zaključak dobije određen
broj glasova, pri čemu se broj glasova mora nanovo ispitati nakon
pristupanja svake nove države-članice, |
| da većina država-članica glasa za
neki zaključak i |
| u slučaju da ova većina čini
najmanje 62 postotaka cjelokupnog stanovništva Unije (što se na
zahtjev neke države-članice može ispitati). |
 |
|
Left-overs
Ugovora iz Amsterdama |
Što se tiče
Europskog parlamenta, Ugovorom iz Nice ustanovljena je nova
podjela mjesta, koja je relativno umanjila razlike u
reprezentaciji zastupnika pojedinih zemalja. S druge
strane, imajući na umu sposobnost funkcioniranja
Parlamenta, broj zastupnika je ograničen na maksimalna
732.
[Početak stranice] |
|
Pojačana suradnja |
I da konačno dođemo do krajnje, pete
centralne točke Ugovora iz Nice, do jače suradnje. Događaji
koji se tiču toga mogu se poredati na sljedeći način. Prepreke za
jaču suradnju u budućnosti postajat
će
sve manje, što, bez sumnje, pridonosi lakšem prevladavanju
postojećih blokada u pojedinačnim područjima. Ono što nije moguće je
korištenje jače suradnje kao faktora produbljivanja za uključivanje
novih političkih područja u Uniju. Za takvo što su ograničenja pod
kojima ona ostaje suviše uska za bilo koji od tri stupa EU. |
|
Procjena Ugovora iz Nice |
Toliko o pregledu novosti koje
su povezane s Ugovorom iz Nice. Na koji način se mogu
svrstati i ocijeniti promjene do kojih je došlo Ugovorom iz Nice u okvire u kojima smo do sada promatrali razvoj Unije?
Ovdje moramo doći do zaključka da su Ugovorom iz Nice, samo
ako se promatra formalno, zaista stvoreni uvjeti za
proces proširenja Europske unije. Ako malo bolje
pogledamo, prije ćemo doći do zaključka da je Ugovorom
iz Nice budućnost Unije više opterećena nego osigurana. |
|
Strukturalna hipoteka: odluke koje se
donose kvalificiranom većinom su otežane |
To se prije svega odnosi na
činjenicu da su ovim Ugovorom, kao nikad do tada, izražene sve
konfliktne linije između država-članica, prvenstveno u načinu na
koji su istaknuti "nacionalni interesi". To će u svakom slučaju
imati "klimatske" posljedice, ali se osjeti i u Ugovoru iz Nice,
što, u svakom slučaju, predstavlja svojevrsnu strukturalnu
hipoteku za budućnost EU. Pomislite samo na zaključke vezane
za Komisiju kod kojih je napravljen korak unazad u odnosu na
Ugovor iz Amsterdama ili na otežavanje proširenja odlučivanja kvalificiranom većinom. |
|
Nisu stvoreni uvjeti za proširenje |
Po procjeni mnogih promatrača, koja je
i po mom mišljenju točna, to znači da ni u kom slučaju nije stvoreno
dovoljno institucionalnih i proceduralnih uvjeta za predstojeće
proširenje.
|
|
Izgrađena je "moć ometanja" za države-članice |
Sve u svemu, mora se steći
dojam
da Nica nije služila za to da se poboljšaju sposobnosti
djelovanja i odlučivanja unutar EU, već za to da se izgradi
"moć ometanja" država-članica svake
pojedinačno. To je, u svakom
slučaju, jedna bitna konstatacija, posebno za naše ključno
pitanje o faktorima određenja i shemi razvoja procesa integracija. |
|
Posljedice: Ponovan pokušaj da se problemi
riješe prije proširenja |
Ovi deficiti bili
su tako očiti da je odmah (!) nakon potpisivanja Ugovora u Nici
došlo do odluke da se poduzme novi pokušaj za rješavanje postojećih
problema prije proširenja u koje su se trebale uključiti zemlje
srednje i jugoistočne Evrope. Više riječi o tome bit će u Etapi 7. |
