|
EFTA-proširenje i provedba zaključaka
Ugovora iz Maastrichta |
Pored novog proširenja članstva,
uključivanjem Finske, Austrije i Švedske 1. siječnja 1995.
godine - dok su se u Norveškoj građani na referendumu raspisanom
u studenome 1994. godine s okruglo 52 posto odlučili protiv
pristupanja Europskoj uniji - interni razvoj Unije u ovom vremenu
karakterizira rad s novim instrumentima koji su stvoreni Ugovorom
iz Maastrichta, provedba zaključaka Ugovora te priprema
za novu konferenciju vlada koja je bila zakazana za 1996.
godinu, za što su ostale dobre dvije godine vremena.
|
|
Priprema nove Konferencije vlada |
Već u lipnju 1994, dakle pola
godine nakon stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta, osnovana
je refleksiona grupa za pripremu Konferencije vlada 1996.
godine. Na osnovu izvještaja ove grupe, Europsko vijeće je u
ožujku 1996. godine ustanovilo radni program Konferencije.
|
|
Ugovor iz Amsterdama |
Reformski proces započet s
refleksionom grupom i Konferencijom vlada završio je
Amsterdamskim ugovorom, što je nakon Zajedničkih europskih akata
i Ugovora iz Maastrichta bila treća revizija Ugovora. Amsterdamski
ugovor potpisan je 1997, a na snagu je stupio 1. svibnja 1999.
godine. Počevši od stupa Europske zajednice, htio bih ovdje
spomenuti najvažnije promjene.
|
|
Novosti u prvom stupu, Europskoj zajednici |
Planirano proširivanje modusa
odlučivanja kvalificiranom većinom na mnogobrojna politička polja
nije se moglo realizirati. Nasuprot tome, na veliko iznenađenje,
pa čak i iznenađenje Europskog parlamenta, princip učešća pri
odlučivanju vrijedio je za mnogo područja, npr. politiku
zapošljavanja ili prometnu i razvojnu politiku.
Ono što je jako bitno u smislu u
kojem se mi fokusiramo na EU je da nije bilo moguće postići
dogovor u važnim institucionalnim pitanjima, dakle o sastavu
Komisije i jačini glasova pojedinačnih država-članica u Vijeću.
Ovdje se radi o jako važnom pitanju koje će se ticati
cjelokupnog daljnjeg razvoja Unije.
[početak
stranice]
|
|
Novosti u trećem stupu |
Što se tiče rezultata
vezanih za treći stup u područjima pravosuđa i
unutarnje politike, pregled je sljedeći: U
zajedničko pravo preuzeti su dijelovi koji se neposredno
tiču slobodnog tržišta. Prije nego pređemo na
obrađivanje drugog stupa, dakle zajedničke vanjske i
sigurnosne politike, htio bih spomenuti još dva
primjera koja su nešto malo izvan sistematizacije
trećeg stupa. |
|
Postupna integracija |
Prije svega, radi se o odluci da je
suradnja između pojedinačnih država-članica nemoguća bez
sudjelovanja
drugih država članica. Po Amsterdamskom kompromisu, ovakva suradnja
bila bi dopuštena tek ako dođe do njenog odobravanja većinskom
odlukom svih članica. Pri tome se radi i o otvaranju opcije
postupnih integracija, doduše s veoma velikim standardima. Dakle,
većina zemalja EU mora sudjelovati, odnosno prihvatiti novog člana,
institucije EU moraju sudjelovati u ovom procesu i ni u kom slučaju
ne smije biti narušena sposobnost funkcioniranja EU. |
|
Pakt za stabilnost i zapošljavanje |
Druga stvar je Pakt za stabilnost
i zapošljavanje. Ovdje je dogovoren postupak glasanja koji
počinje sa bilancom položaja u državama-članicama. Vijeće
ministara godišnje određuje pravce djelovanja kojih se moraju
pridržavati vlade država-članica. Svaka država-članica jedanput
godišnje šalje izvještaj u Bruxelles, Vijeće pregleda ovaj
izvještaj i konačno, nakon izglasavanja kvalificiranom većinom,
upućuje preporuke pojedinačnim vladama.
|
|
Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP/CFSP) |
Veoma ambivalentna slika proizlazi
iz zajedničke vanjske i sigurnosne politike(ZVSP/CFSP). S
jedne strane, poduzete su akcije za modificiranje modusa
odlučivanja - posebno su otvorene mogućnosti donošenja odluka
većinom glasova, te je ustanovljeno da glasovi pojedinih
zemalja, kako je to ranije bio slučaj, više ne mogu sprečavati
donošenje odluka, ali je s druge strane svakoj državi-članici
dodijeljeno pravo veta.
Kapaciteti
zajedničke vanjske politike trebali su biti poboljšani
uvođenjem jedinice za strategijsko planiranje i rano
upozoravanje, koja se trebala sastojati od zastupnika
Vijeća, Komisije i Zapadnoeuropske unije (WEU). Na taj se
način težilo poboljšanju suradnje uopće, ali i poboljšanju
suradnje s WEU-om. Ali, nije bilo dogovora o opciji koja se već
dugo razmatrala u krugovima EU, naime o potpunoj integraciji ove
organizacije u Europsku uniju. |
|
Ocjena Ugovora iz Amsterdama |
Ocjena Ugovora iz
Amsterdama je podijeljena. U njemu se, prije svega, spoznala volja
i želja da se prevladaju nedostaci do kojih je došlo u provedbi zaključaka Ugovora iz
Maastrichta. To se može vidjeti i
na radnom programu koji je refleksiona grupa u svom izvještaju
poslala Europskom vijeću
kao prijedlog. Ostvarenje te želje je djelomično i uspjelo,
unatoč svim prijelaznim rokovima i zadrškama u tekstu Ugovora.
Ono što se se posebno mora istaći je napredak u suradnji u
pravosuđu i unutarnjoj politici. |
|
Neuspjela priprema za proširenje na istok |
S druge strane, ne može se prešutjeti
da Amsterdamski ugovor nije ispunio jedan od svojih glavnih ciljeva
- pripremu Europske unije za proširenje na istok. Niti
je u Vijeću uređena centralna točka, ponovna podjela glasova
pojedinim članicama, niti su načini rada Komisije prilagođeni, pa
čak nije uspjelo ni da se proširi područje za koje se u Vijeću odluke
donose kvalificiranom većinom. Time je, po mnogim kritičarima,
Ugovor iz Amsterdama pokazao da nije dovoljno dorastao pritisku
problema te je prokockana šansa održivog produbljivanja
integracija, pa je sada bilo teže nego što je to bilo odmah nakon
epohalnih razvoja 1989/90. godine iskoristiti povijesnu šansu
stvaranja zajedničke Europe. |
|
Sve brže promjene |
Konačno, ostaje nam da zaključimo
da se Europska unija nakon potpisivanja Zajedničkih europskih
akata (ZEA/SEA) sve više i sve češće nalazila u procesu
diskusije o vlastitim "pravilima igre" i njenoj
prilagodljivosti promijenjenim okvirnim uvjetima, kako unutar nje
same tako i izvan nje. Dok je od prihvaćanja ZEA (SEA) do
početka diskusije o promjenama Ugovora, što je završilo
potpisivanjem Ugovora iz Maastrichta, proteklo relativno malo
vremena, odmah nakon stupanja na snagu Ugovora
iz Maastrichta počela je debata o sljedećoj reviziji Ugovora, što je završilo
potpisivanjem Ugovora iz Amsterdama. |
