Pregled procesa integracija od 1951. do 2005. - Razvojne linije i pitanja

Ovim dolazimo do najavljenog kratkog pregleda 60-godišnjeg procesa integracija - od EZUČ-a (ECSC) 1951. godine do neuspjelih referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj sredinom 2005. godine. Dijagrami bi vam trebali pokazati što da očekujete u ovom pregledu i ukratko vam predstaviti osnovne cjeline 2 i 3. 


Bitno je da se zadržimo na dva aspekta razvoja ugovornih osnova koji su predstavljali bazu za stalno širenje područja zadataka EU. Ovdje se postavlja pitanje kako je uopće došlo do ovakvog razvoja, jer svima je sasvim jasno da nacionalne države neće tako lako predati nadležnosti iz svojih ruku. Što se tiče povećanja broja država-članica, tu će nam od pomoći biti Osnovna cjelina 5, koja će nam razjasniti koji motivi su odigrali ulogu s jedne strane za EU, a s druge strane za države koje su se odlučile pristupiti EU i što je točno dovelo do odluke da se neke države priključe Europskoj uniji.

Prvi dijagram, koji prikazuje razvoj Zajednice od osnivanja EZUČ-a (ECSC) do potpisivanja Ugovora iz Amsterdama, prije svega ukazuje na to da je s početka trebalo proći mnogo vremena prije nego što su se članice odlučivale da naprave izmjene Ugovora. Tako je, na primjer, od osnivanja EEZ-a (EEC) do prve velike revizije Ugovora, Zajedničkih europskih akata (ZEA / SEA) iz 1987. godine, prošlo gotovo 20 godina. Čini se da početkom 90-ih godina dolazi do određenog ubrzanja u razvoju procesa integracija. 

Ubrzo nakon što je 2003. godine na snagu stupio Ugovor iz Nice, već je na razmatranju bio prvi nacrt Ustava koji je predložio Konvent, koji je sadržavao sljedeću veliku promjenu. Dakle, razvoj u svakom slučaju dobiva na brzini! Osim toga, za ovo razdoblje se veže i uvođenje eura u gotovinsko plaćanje u 12 država-članica kao i odluka da se deset novih država-članica priključi Europskoj uniji 1. svibnja 2004. godine.


Treći dijagram vodi nas u 2004. godinu. U ovom razdoblju desilo se priključenje deset novih zemalja srednje i istočne Europe te Malte i Cipra Europskoj uniji, što je Uniju svakako promijenilo na mnogo načina. Ovo je aspekt o kojem će više riječi biti na kraju Osnovne cjeline 3 te u Osnovnoj cjelini 5.



Kao što se može vidjeti iz dijagrama, u lipnju 2004. godine deset novih država-članica prvi je put sudjelovalo na direktnim izborima za Europski parlament, a ubrzo nakon toga potpuno su zaključeni pregovori o pristupanju s Bugarskom i skoro zaključeni pregovori s Rumunjskom. Osim toga, EU se odlučila da u 2005. godini počne pregovore o pristupanju s Hrvatskom i Turskom.  

U listopadu je svečano potpisan novi Ustav u historijskom gradu Rimu, gdje je 1957. godine potpisan Ugovor o EEZ-u (EEC). Sada je potrebno da Ustav u svim državama-članicama bude usvojen ili u parlamentu ili putem referenduma. 

Konačno, u studenome 2004. godine u službu je stupila nova Komisija pod vodstvom Josea Manuela Barossa, a time su na snagu stupile i odredbe Ugovora iz Nice koje predviđaju smanjenje članova Komisije i novu raspodjelu glasova. 

Sve su svemu, ne možemo se oteti dojmu da su procesi integracija posljednjih godina jako dinamični, posebno ako se povuče paralela s prvim godinama razvoja procesa integracija kada je između dviju promjena Ugovora znalo proći i po 20 godina.

Ovo se naravno mijenja 2005. godine, koja je okarakterizirana s dva vrlo usko povezana razvojna fenomena. To je, prije svega, neuspjeh ustavnog procesa nakon provedenog referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj, gdje je stanovništvo odbilo usvojiti Ustav, što je dovelo do određene krize i zatišja. To znači da Unija do daljnjeg mora živjeti po propisima ustanovljenim u Ugovoru iz Nice, a pravila i propisi iz ovog Ugovora za Uniju koja ima 25, a uskoro i 27 članova, nije dovoljno. Što to znači pokazala je i rasprava o budžetu Unije sredinom 2005. godine na kojoj nije došlo do usvajanja budžeta za razdoblje 2007-2013.  


Nakon neuspjelih referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj sve se više može primijetiti i skeptičnost građana kada je u pitanju dalji proces proširenja. Upozorenja EU upućena Bugarskoj i Rumunjskoj da bi moglo doći do odgađanja njihovog pristupanja sve su glasnija. Čak je i planirani početak pregovora s Turskom doveden u pitanje na temelju internih konflikta u EU, ali su pregovori s Turskom i Hrvatskom ipak započeli u isto vrijeme. 

Više je nego očito da je EU opet u krizi. Zbog toga je od posebnog značaja pitanje na koji način je do sada EU izlazila iz kriza. Ova analiza na početku Osnovne cjeline 2 mogla bi rasvijetliti neka pitanja i ponuditi odgovore o mogućem daljem razvoju.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

[Početak stranice]