Europska unija

Zašto je do nove revizije Ugovora došlo za tako kratko vrijeme?

Interni faktori utjecaja

Interni faktori utjecaja imali su prije svega veze s očiglednom vlastitom dinamikom koju je integracijski proces dobio stvaranjem slobodnog tržišta i Zajedničkim europskim aktima. Tako da su se stvorile nove točke doticaja, među ostalim u monetarnoj, useljeničkoj i politici azila, u suzbijanju kriminala i u socijalnoj politici. Ove točke doticaja jednostavno su izazvale pojavljivanje mnogih aktera upravo u svjetlu zajedničke politike u spomenutim područjima. Osim toga, sa sve većom gorčinom ljudi su se prisjećali "deficita demokracije" Europske zajednice, koji su enormno porasli stvaranjem Zajedničkih europskih akata, a ujedinjenje Njemačke nekim je državama-članicama ulijevalo strah u kosti da će ujedinjena Njemačka postati još veća i trgovinski sposobnija, a time za sebe još čvršće vezati neke članice.

Vanjski faktori utjecaja

	porast nesigurnosti u internacionalnim i europskim odnosima zbog procesa transformacija u socijalističkim zemljama;
	perspektiva mogućeg pristupa bar nekih od ovih zemalja koja nije bila moguća bez prethodne provedbe revizije Ugovora, posebno onog dijela koji se tiče internih postupaka odlučivanja, bez kojih bi, opet, trgovinska moć Europske zajednice bila izuzetno oslabljena;
	ekonomska globalizacija koja je povećala neučinkovitost privrednih i socijalno-političkih mjera unutar nacionalnih država.

[početak stranice]
 

Pregovori oko Ugovora iz Maastrichta bili su veoma teški

Što se tiče cjelokupne, veoma zanimljive prethistorije koja je na kraju 1991. godine dovela do sazivanja dviju konferencija vlada - o fuziji monete i o političkoj uniji, kao i tijeka ovih konferencija, moram se, nažalost, ograničiti na nekoliko veoma šturih informacija.

Pregovori su bili izuzetno teški zbog različitih sfera interesa, a dijelom i zbog ogromne razlike u pogledima pojedinih država-članica i odgovoru na pitanje kako treba izgledati budući razvoj Europske zajednice i treba li ga uopće biti. Neke vrlo bitne točke pregovora, a posebno uporno protivljenje Velike Britanije svakoj formi proširivanja socijalno-političke komponente i njeno odbijanje da uopće sudjeluje u pregovorima o fuziji moneta, dovele su do toga da su se ova pitanja morali riješiti sami državni ministri i šefovi vlada na Konferenciji na vrhu u Maastrichtu. I unatoč tome je donošenje odluke prihvatljive za sve sudionike bilo moguće tek uz mnogobrojne dodatne protokole i pravila koja reguliraju iznimke.

Problemi nakon ratifikacije Ugovora

Poteškoće s novim Ugovorom nisu bile prevladane ni nakon njegovog ratificiranja u veljači 1992. Ugovor iz Maastrichta je u Danskoj nakon organiziranja neophodnog referenduma u lipnju 1992. godine odbijen s malom većinom glasova - 50,7 u odnosu na 49,3%, čime je cijela ova namjera opet dovedena pod znak pitanja, s obzirom na to da su o promjeni Ugovora morale odlučiti sve države jednoglasno. Tek nakon daljnjih pregovora i koncesija učinjenih Danskoj, među ostalim i u formi tzv. klauzule opting-out za monetarnu uniju, ponovno raspisano izglasavanje u svibnju 1993. godine donijelo je željeni uspjeh (56,8 naprema 43,2%).

Problemi s pozitivnim izglasavanjem bili su prisutni i u drugim državama-članicama. Vrlo tijesan rezultat referenduma u Francuskoj (51,05 naprema 48,95 %) ili pritužbe na Ugovor u Njemačkoj koje je Ustavni sud Njemačke odbio tek u listopadu 1993. godine. Sve ovo dovelo je do toga da je novi Ugovor na snagu stupi s velikim zakašnjenjem, tek u studenome 1993. godine. 

Novosti iz Ugovora iz Maastrichta

Toliko o determinantama i pretpovijesti Ugovora iz Maastrichta. Dopustite mi samo da kratko spomenem njegove glavne sadržajne točke. Najprije moramo reći da je napravljena jedna nova organizacija, Europska unija, koja - kako dijagram pokazuje - pod zajedničkim krovom Unije ima tri stupa.
 

Unija s tri stupa

	Stup Europske zajednice, dakle suradnja koja se naslanja na Pariški ugovor (EZUČ/ ECSC), na Rimske ugovore, te na Zajedničke europske akte, ali suradnja koja je Ugovorom iz Maastrichta doživjela mnoge dopune i promjene.
	Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP/CFSP) kao "drugi stup" kojim je na ugovorne osnove postavljena međudržavna suradnja s početka 70-ih godina u području vanjske politike (EPS).
	Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova kao "treći stup". Ni ova suradnja nije nastala ni iz čega, već se oslanja na dotadašnje pokušaje europskog ujedinjavanja u ovim područjima, koji su, doduše, bili vrlo marginalni.
	Ono što iz svega proizlazi je Unija sa svojom postavkom ciljeva i svojom cjelokupnom strukturom, onako kako je to određeno odredbama Ugovora.

[početak stranice]

Novosti u prvom stupu

Drugi i treći stup: međudržavna suradnja

Nasuprot tome, suradnja unutar drugog i trećeg stupa koja je sa stupom Europske zajednice ipak imala dodirnih točaka, ostala je po svom karakteru međudržavna.