Etapa 3
Na gore Pregled Etapa 1 Etapa 2 Etapa 3 Etapa 4 Međubilanca

 


 

Europska unija

Analiza procesa integracija (I) - Etapa 3

Od EEZ-a (EEC) do Zajedničkih europskih akata (ZEA/SEA)

Uvod: najvažnije karakteristike procesa integracija


 

Jaz između supranacionalnog i međudržavnog

Već i ovaj mali dio razvoja koji smo do sada analizirali ukazuje na jednu veoma važnu karakteristiku procesa integracija - a to je stalni jaz između supranacionalnog uređenja koje smo upoznali u Ugovoru o EZUČ-u (ECSC) i nastojanja da se ostvari međudržavna suradnja, što nam je poznato iz Ugovora o EEZ-u (EEC). Ovo posljednje dovelo je i do prenošenja nadležnosti sa supranacionalnih tijela Zajednice na tijela koja predstavljaju države-članice. Ovakav jaz primijeti se i u etapi koju ćemo sada obrađivati, naime u razdoblju od osnivanja EEZ-a (EEC) do velike promjene Ugovora do koje je Zajedničkim europskim aktima (ZEA/SEA) došlo 1987. godine. 

Jaz između proširenja i produbljenja

Druga vrsta jaza koja se da primijetiti, i to ne samo u razdoblju između EEZ-a (EEC) i ZEA (SEA) nego onaj koji i danas umnogome određuje svakodnevicu Zajednice, jest razlika između proširenja i produbljenja. Ove dvije karakteristike bit će najvažniji faktori kojima ćemo se baviti tijekom istraživanja procesa integracija, ali svakako su u vezi i s pitanjem koje je postavljeno na samom početku. 

Supranacionalne težnje

Počnimo sa supranacionalnim tendencijama kojih je tijekom ove etape bilo mnogo:
 
bullet Osnivanje zajedničkih institucija za tri postojeće zajednice, dakle za EAZ (Europska atomska zajednica), EZUČ (ECSC) i EEZ (EEC) i to tzv. fuzionim Ugovorom koji je ratificiran 1965, a 1967. je stupio na snagu. 
bulletUkidanje davanja financijskih priloga sa strane država-članica zbog davanja mogućnosti Zajednici da posjeduje vlastita sredstva zaključkom Vijeća iz 1970. godine.  
bulletUspostavljanje Europskog revizorskog suda, kao i prenošenje većih nadležnosti vezanih za budžet na Europski parlament i to tzv. Ugovorom iz Bruxellesa iz 1975. godine.  
bulletUvođenje direktnih izbora za Europski parlament, što je bilo zaključeno 1976.godine. Prvi direktni izbori za Europski parlament održani su 1979. godine.

[početak stranice]

Ovo su bili formalni, lako prepoznatljivi događaji koji su ukazivali na razvoj u pravcu supranacionalnosti.

 


Još jedan veoma značajan faktor utjecaja predstavljale su odluke Europskog suda. Nizom odluka ovog suda promijenjen je Ugovor o EEZ-u (EEC) koji je u svojoj prvobitnoj formi jasno predstavljao ugovor između dviju ili više država, a kojemu su dodijeljene karakteristike ustava. Tako je, među ostalim, uvedena prednost prava Zajednice nad pravom nacionalnih država, a nacionalni sudovi su uključeni u odluke Europskog suda i savjetovano im je da se u slučaju nejasnoća po pitanju prava Zajednice savjetuju s Europskim sudom. 

Na ovaj način, putem Europskog suda, uvedeno je pravno uređenje koje je sličilo pravnom uređenju nacionalnih država, ali je djelovalo i izvan njega, što je do sada bilo poznato u području međudržavnih odnosa. Ovo pravno uređenje bilo je jedinstvena i jedna od najznačajnijih karakteristika EEZ-a (EEC). 

Osim toga, važno je napomenuti još jednu važnu točku, a to je činjenica da je tijekom ove etape, a posebno početkom 80-ih godina, sve više političkih područja bilo uključivano u okvire suradnje unutar Europske zajednice. Dakle, ZEA (SEA) su predstavljali samo ugovorno reguliranje onoga što je u praksi već postojalo.

[početak stranice]

Međudržavne težnje

Nakon ovoga što je već napisano mogao bi se steći dojam da se Europska zajednica kretala samo u pravcu supranacionalnosti. Da to ni u kom slučaju nije bilo tako pokazat će sljedeći dio teksta koji predstavlja primjere razvoja koji pokazuju međudržavne težnje.

Počnimo s tzv. Luksemburškim kompromisom  s početka 1966. godine. O čemu se tu radilo? Na samom početku dogovor je bio da Vijeće ministara, centralno tijelo EEZ-a (EEC), Ugovorom od 1. 1. 1966. godine s donošenja jednoglasnih odluka prijeđe na donošenje odluka većinom. Francuska vlada pod vodstvom De Gola to je odlučno odbila. Kada se sredinom 1965. godine nije mogao postići dogovor o financiranju agrara, francuska vlada je povukla svog predstavnika iz Vijeća kako bi na taj način spriječila donošenje odluke. Ova, tzv. politika "prazne stolice" bila je prva kriza EEZ-a (EEC).

Ova kriza prevladana je u siječnju 1966. već spomenutim Luksemburškim kompromisom. U tom kompromisu vlade država-članica složile su se da se ne drže odlučivanja većinom, kako je to bilo unaprijed dogovoreno, u slučajevima kada su u pitanju vitalni interesi jedne od država-članica. Zbog toga je, zapravo, i dalje važio princip usuglašavanja, što je forma koja je karakterizirala tradicionalne međudržavne suradnje. Ovo je sigurno ostavilo jasan ožiljak na povijest integracija.


U smislu međudržavne suradnje ustanovljena je 1969. godine i koordinacija između država-članica po pitanjima vanjske politike (EPS). Ovo je predstavljalo i reakciju na proširenje u koje su uključene Danska, Velika Britanija i Irska, čime je Europska zajednica počela dobivati i na međunarodnoj političkoj težini. Ono što je bitno napomenuti u kontekstu naše analize je da je EPS (koordinacija vanjske politike) najprije ostao potpuno izvan okvira Zajednice i nije imao nikakvog utjecaja na nju, a prilikom donošenja odluka u ovom području korišten je princip usuglašavanja, odnosno jednoglasnog donošenja odluka, što je bilo već poznato u sasvim normalnim međudržavnim odnosima. 

[početak stranice]

Jaz između proširenja i produbljenja

Obratimo sada pažnju na jednu drugu karakteristiku - proširenje nasuprot produbljenju. Najprije nekoliko riječi o toku događaja. Proširenje Zajednice u razdoblju od EEZ-a (EEC) do ZEA (SEA) odigralo se u tri koraka:  
 
bullet Sjeverno proširenje (Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo, 1973. godine)  
bullet Južno proširenje 1 (Grčka, 1981)
bullet Južno proširenje 2 (Španjolska i Portugal, 1986)

Zajednici je, dakle, uspjelo da u manje od 20 godine postojanja svoj broj poveća točno za dva puta. S ovim je, naravno, povezan cijeli jedan niz različitih posljedica o kojima ćemo govoriti u nastavku. Ono što najprije moramo napomenuti je da je svako proširenje uvijek bilo povezano i sa širenjem i produbljivanjem suradnje. Tako je, na primjer, proširenje koje se odigralo 1973. godine bilo umnogome povezano s uspostavljanjem EPS-a (Koordinacija vanjske politike), a južna proširenja dala su značajan poticaj za uspostavljanje i oblikovanje regionalne politike.  


Druga problematična posljedica je da je veći broj država-članica pokazao porast heterogenosti interesa i stavova pred pitanjem čemu služi EEZ (EEC) i na koji bi se način trebala dalje razvijati, a ona je pokazivala porast svojih sposobnosti odlučivanja. Imajte na umu to da se u ovom razdoblju po osnovu luksemburškog kompromisa i dalje moralo odlučivati jednoglasno.

[početak stranice]

Karakteristike ZEA-a (SEA)

Time dolazimo do kraja treće etape koja je trajala gotovo 20 godina, do prve velike revizije Ugovora putem Zajedničkih europskih akata. Prvo pitanje koje se ovdje, bez sumnje, postavlja je odakle su nakon gotovo dva desetljeća zatišja u formalnom razvoju Europske zajednice došli impulsi koji su uvjetovali ovaj razvoj i koji su faktori pridonijeli ovakvom razvoju. Tri točke se moraju naglasiti:
 
bullet Povećanja sposobnost odlučivanja s obzirom na zahtjev da se odluke donose jednoglasno (Luksemburški kompromis) i heterogenost interesa (proširenje). 
bullet Stvarni strah, koji je početkom 80-ih godina izražavalo sve više političara, da će zbog ovakvog načina odlučivanja u Zajednici i zbog nedostatka stvarnog zajedničkog tržišta Zajednica tehnološki zaostati za SAD-om i Japanom.   
bullet Činjenica da su se pretpostavke o tome kako bi Zajednica trebala izgledati od početnih razlika dosta približile kod pojedinih velikih država-članica. U nekima se to odigralo zbog promjene vlade (Velika Britanija - 1979. Margaret Thatcher, Njemačka - dolazak Kohla na kancelarsko mjesto 1982. i novi izbori 1983. godine), a u nekim državama je došlo do promjene stavova (Francuska - Mitterrand je polako napustio ideju socijalističke ekonomske politike).   


Konferencija vlada, program slobodnog tržišta i ZEA (SEA)


Upravo zbog ovog razloga pojedine države-članice, a i Komisija, predložile su cijeli niz različitih inicijativa s ciljem da se Zajednici opet osigura način na koji bi mogla funkcionirati. Sve ove inicijative našle su se pod zajedničkim nazivnikom slobodnog tržišta, na temelju kojeg bi se do kraja 1992. godine odstranile sve prepreke slobodnoj trgovini koje su još postojale između država-članica, a prije svega netarifne trgovinske prepreke. Drugi zajednički nazivnik bilo je sazivanje Konferencije vlada po zaključku Europskog vijeća iz 1985. godine radi promjene Rimskih ugovora po članu 253 Ugovora o EEZ-u (EEC), što je konačno i dovelo do ZEA (SEA).

Novosti u vezi sa ZEA (SEA)

Novosti koje se mogu vezati za ZEA (SEA) su, ukratko, sljedeće:
 
bulletPreuzimanje cijelog niza političkih područja u okvir politike koja se bazirala na Ugovoru. Ovdje pripada politika zaštite okoliša, koju smo prije već spominjali, ali i istraživačka i tehnološka politika, kao i regionalna politika. 
bulletPoduzimanje koraka za ostvarenje slobodnog tržišta i definiranje tog cilja Ugovorom.   
bulletModifikacija i dopuna postojećih modula odlučivanja. Tu, među ostalim, pripada i uvođenje novog postupka odlučivanja, koji je predviđao da se odluke u Vijeću ministara donose kvalificiranom većinom, kao i bitan porast mogućnosti utjecaja Europskog parlamenta koji je do tada imao samo savjetodavnu funkciju.
bulletUgovorno reguliranje vanjsko-političke suradnje država-članica. Ovdje se, doduše, radilo o reguliranju vanjsko-političke suradnji izvan Ugovora o EEZ-u (EEC).
 

Bilanca 3. etape

Ustavno-politički značajan korak u pravcu supranacionalizacije, a u području materijalne politike, je značajno proširenje integracija, i to u područje politike koje su bile definirane Ugovorom o suradnji Europske zajednice. Ovako bi se u jednoj rečenici najbolje mogle obuhvatiti promjene do kojih je došlo putem ZEA (Zajedničkim europskim aktima, SEA). Pri tom je jako bitno spomenuti da do ovih promjene nije moglo doći bez bezbrojnih malih koraka koji su učinjeni u godinama od osnivanja Europske ekonomske zajednice (EEZ/EEC) i bez iskustava stečenih tijekom ovog razdoblja, a koja su potekla iz suradnje među državama-članicama. Isto tako je bitno napomenuti da su ove promjene trebale i služit će zasigurno kao važni faktori utjecaja na budući razvoj.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje prema Etapi 4: Od ZEA (SEA) do osnivanja Europske unije

[početak stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Stranke  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

     

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.