Osiguravanje mira uspostavljanjem i osnivanjem međunarodnih organizacija

Analizu procesa europskih integracija počnimo s Europskom zajednicom za ugljen i čelik (EZUČ/ECSC) i pitanjem kako je došlo do toga.

Jedan od najznačajnijih motiva koji je u poslijeratnom razdoblju doveo do osnivanja nekoliko organizacija svakako su bile katastrofe Drugog svjetskog rata. Cilj tih organizacija bio je da se spriječi ponovno nastajanje takvih katastrofa i da se osigura miran suživot naroda na europskom tlu. Ovdje svakako treba spomenuti osnivanje Ujedinjenih naroda već 1945. godine, Međunarodni monetarni fond 1945, kao i GATT (General Agreement on Tariffs and Trade, s djelovanjem od siječnja 1948). Na kraju spomenimo i organiziranje Vijeća Evrope, čiji su statut u svibnju 1949. godine potpisale države-osnivači ovog tijela.

Traženje novih formi za užu suradnju

Zajedničko za sve do sada imenovane i internacionalne i europske organizacije bilo je to da se, iako su upravo u odnosu na Vijeće Evrope na Haaškom kongresu tzv. federalisti postavili mnogo dublje uvjete, u svim slučajevima radilo o međudržavnim oblicima suradnje. Zbog toga su začetnici europske savezne države, dakle široke forme saveza, pokušavali pronaći mogućnosti kako bi barem u pojedinim područjima postigli što veću mjeru integracija, u nadi da će na taj način doći do proširenja područja suradnje.



S francuskog gledišta ponuđena je sasvim konkretna polazna točka koja je odgovarala i nacionalnim interesima pojedinačnih država, i to u industriji ugljena, željeza i metala. Ova je suradnja, osim što je pridonosila razvoju njemačke teške industrije, omogućavala je i unapređenje procesa pomirenja između Njemačke i Francuske. Zbog toga je u svibnju 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predložio uspostavljanje službe za kontrolu proizvodnje ugljena i metala u Saveznoj Republici Njemačkoj i u Francuskoj, tzv. Schumanov plan.

Travanj 1951: Potpisivanje Ugovora o osnivanju EZUČ-a (ECSC)

Već mjesec dana nakon predlaganja tog plana sazvana je konferencija vlada koja se bavila njegovom razradom i ocjenjivanjem pa je već u travnju 1951. godine potpisan Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ/ECSC) između Francuske, Savezne Republike Njemačke, Italije, Belgije, Luksemburga i Nizozemske u Parizu (slika dolje).

EZUČ (ECSC) kao supranacionalna organizacija

Na taj je način stvorena sasvim nova organizacija, i to nova s dva gledišta: nije bilo riječi samo o slobodnoj trgovinskoj zoni, nego o stvaranju zajedničkog tržišta i to u, za to doba, izuzetno važnom području. Države-članice u velikoj su mjeri podredile svoj suverenitet jednoj novoosnovanoj supranacionalnoj instituciji.

Institucionalna struktura EZUČ-a (ECSC)

Struktura institucije počivala je na četiri centralne institucije: na takozvanoj Visokoj službi, koja se sastojala od devet članova koji su svoje zadatke ispunjavali neovisno o nacionalnim državama. Ovlasti koje su Ugovorom prenesena na ovih devet članova bila su veoma široka i sadržavala su, među ostalim, zabranu subvencije ili, pod određenim uvjetima, kontroliranja cijena. Njihove odluke bile su obavezujuće za sve države-članice!



Vijeće ministara, koje se sastojalo od po jednog predstavnika svake zemlje, bilo je zaduženo za dogovore između Visoke službe i vlada nacionalnih država. Osim toga, Vijeće ministra imalo je zadatak da u nekim, iako ne u svim, slučajevima nadgleda rad Visoke službe. Tako je, na primjer, bila nužna suglasnost Vijeća ministara za objavu manifestirajuće krize, što je opet bio preduvjet za operiranje s proizvodnim kvotama. Način glasanja u Vijeću bio je ovisan o pitanju o kojem se radi, pri čemu je bilo predviđeno jednoglasno donošenje odluka, donošenje odluka kvalificiranom ili prostom većinom.

Zajednička skupština sastojala se od predstavnika koja su delegirali nacionalni parlamenti i funkcija joj je bila čisto savjetodavna. I četvrta, tj. posljednja institucija koja je nastala potpisivanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i čelik bio je Sud, čiji je zadatak bio da u slučajevima spora između država članica, između tijela EZUČ-a (ECSC) i između država-članica i tijela EZUČ-a (ECSC) odlučuje po osnovu Ugovora.

Bilanca 1. etape: EZUČ (ECSC) kao potpuno nova organizacija

Na kraju prve etape prolaska kroz razvoj EU ostaje nam da konstatiramo da je osnivanjem EZUČ-a (ECSC) zaista osnovano nešto potpuno novo, nešto što se u samoj svojoj osnovi potpuno razlikovalo od svih organizacija nastalih u tom dobu - struktura u čijem su okviru zaista surađivale nacionalne države, ali i struktura koja je sasvim jasno imala karakteristike koje su do tada bile poznate samo nacionalnim državama.