Die EU-Erweiterungen: Phase 3

Evropska unija

Faza 3: Aktuelni krug proširenja (stanje iz oktobra 2005)

Ovim dolazimo do posljednjeg dijela Osnovnog kursa 5. Na početku pogledajmo grafički pregled koji još jedanput prikazuje razvoj EEZ-a (EEC) do Evropske unije sa 25 članica.

Što se tiče budućnosti, u ovom pregledu za nas su interesantne države s kojima su već zaključeni pregovori o pristupanju, a to su Bugarska i Rumunija i one države koje imaju status kandidata za pristupanje Uniji, što su Turska i Hrvatska.

Sadržaj

	Bugarska i Rumunija
	Hrvatska
	Turska
	Primjena modela za analizu na slučaju Turske

[Početak stranice]

Bugarska i Rumunija

Potpisivanje Ugovora o pristupanju u aprilu 2005.

Što se tiče Bugarske i Rumunije, ograničiću se na samo nekoliko naznaka. Pregovori su zaključeni sa obje ove zemlje, potpisani su Ugovori o pristupanju u Luksemburgu 25. aprila 2005. godine. Predviđeno je pristupanje za 1. januar 2007. godine. Ipak, oba Ugovora sadrže jednu klauzulu u kojoj se kaže da se pristupanje može odgoditi za jednu godinu ukoliko ove države konsekventno ne provedu sve reforme čije provođenje od njih zahtijeva EU!
A EU je putem svog Komesara za proširenje, Olli Rehn (Ren), uvijek i iznova izražavala svoju sumnju glede provođenja ovih reformi.

Veza između politike EU-a i politike nacionalnih država

S ovim u vezi interesantna su događanja u Rumuniji. Tamo je vlada vrlo konsekventno usvojila sve reforme u smislu EU-a, ali je njihovo provođenje zaustavio Ustavni sud Rumunije. Nakon toga, vlada pod vodstvom Tariceanu-a početkom jula 2005. proglasila je svoje raspuštanje i raspisala nove izbore. Ovo samo još jedanput podcrtava u kakvoj uskoj vezi su danas politika EU-a i ona nacionalnih država.

[Početak stranice]

Hrvatska

Februar 2003: Zahtjev za pristupanje	Kako su se razvijali odnosi između EU-a i Hrvatske? Kakvo je trenutno stanje procesa pristupanja Hrvatske? Hrvatska je EU-u svoj zahtjev za pristupanje podnijela 21. februara 2003. godine, a u aprilu je - kako je to predviđeno u Ugovorima - zamolila Vijeće i Komisiju da pripreme izjavu povodom zahtjeva.
Sastanak na vrhu u Solunu 2003: Balkanske zemlje imaju perspektivu pristupanja	Sljedeću važnu etapu za Balkanske zemlje, a samim tim i za Hrvatsku, predstavlja Sastanak na Vrhu u Solunu u junu 2003. godine na kojem je Evropsko vijeće naglasilo da bi zapadne balkanske zemlje mogle postati integralni dio EU-a čim se ispune za to odgovarajući kriteriji. (Ovdje se radi o Kopenhagenskim kriterijima koji su Vam poznati od ranije)
2004: Za Hrvatsku status kandidata	U aprili 2004. godine Komisija je objavila svoje stajalište u odnosu na zahtjev za pristupanje Hrvatske, koji je, sve u svemu, bio pozitivan, ali je i naglašavao oblasti u kojima bi trebalo da se ostvare izuzetna poboljšanja u zemlji-kandidatu - radi se o oblastima ekološke politike i preuzimanju cjelokupnih tzv. Acquis, odnosno cjelokupnog zakonodavstva EU-a. To je dovelo do toga da je Evropsko vijeće u junu 2004. godine Hrvatskoj zvanično dodijelilo status zemlje-kandidata. Malo prije Božića 2004. godine Evropsko vijeće odredilo je termin početka pregovora o pristupanju za 17. mart 2005. godine, ali je kao preduslov postavilo bezuslovnu saradnju sa međunarodnim Tribunalom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Mart 2005: Otkazivanje pregovora od strane EU-a	S obzirom da, po mišljenju glavne tužiteljice Haškog tribunala Karle del Ponte, do marta nije došlo do ovakve suradnje, EU je otkazala pregovore. Istovremeno je od strane EU-a Zagrebu poslana vijest da bi pregovori u slučaju ispunjavanja uslova saradnje s Haškim tribunalom mogli otpočeti odmah.
01.02.2005: Stupanje na snagu SSA	Sa hrvatskog stanovišta pozitivno se ocjenjuje i stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji (SSA/SAA) 1. februara 2005. godine. Ovaj Sporazum predstavlja ugovorni okvir za odnose između EU-a i Hrvatske do potpunog pristupanja, a pokriva oblasti kao što su politički dijalog, regionalna saradnja, prilagođavanje zakona u Hrvatskog tzv. Acquis-ama EU-a (Acquis = cjelokupni zakonski tekstovi EU-a) te saradnju u drugim, brojnim oblastima politike EU-a.
Juli 2005: 1. zasjedanje Odbora SSA	Pored toga, ustanovljen je veliki broj zajedničkih tijela na različitim nivoima, između ostalog i Vijeće za asocijaciju (pridruživanje) na ministarskom nivou. Ovo Vijeće zasjedalo je prvi put 26. aprila 2005. godine. Oformljen je i Odbor za stabilizaciju i pridruživanje, koji se prvi put sastao sredinom jula 2005. godine. Na ovom sastanku predstavnici EU-a su još jedanput ponovili svoje zahtjeve za boljom suradnjom Hrvatske s Haškim tribunalom.
Početak oktobra 2005: Odluka o početku pregovora	Tek početkom oktobra nakon intenzivnih razgovora i rasprava između država-članica EU-a, a posebno po pitanju početka pregovora sa Turskom, definitivno je odlučeno da i Hrvatska ispunjava preduslove za početak pregovora. Krajem oktobra 2005. godine počeo je proces preispitivanja hrvatskog zakonodavstva od strane Komisije. Ovaj proces trajaće oko godinu dana, a tek nakon toga slijedi otvaranje 35 dijelova pregovora. [Početak stranice]

Turska

Turska kao poseban slučaj

Ono što je važilo i važi za Hrvatsku, naime da trenutni procesi zaslužuju našu pažnju, važi u još većoj mjeri i za drugu zemlju koja je trenutno kandidat za pristupanje - za Tursku. Mnogi su razlozi zašto je Turska poseban slučaj i ja ću na ovoj stranici pokušati da Vam to detaljno objasnim.

Hronologija događaja do početka pregovora

Na početku ovog dijela bavljenja Turskom nalazi se hronologija događaja koja se ograničava na mlađu historiju, jer Turska je već 1959. godine uložila zahtjev za pridruživanje tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ/EEC), ali u tako daleku prošlost se ne moramo vraćati. Počećemo od decembra 1999. godine kada je Evropsko vijeće po prvi put izjavilo da se u slučaju Turske radi o kandidatu za pristupanje pod uslovom da država-kandidat ispuni Kopenhagenske kriterije kao i sve ostale države koje se kandidiraju za pristupanje.

Mart 2001. godine, kako to pokazuje i gornji dijagram, sa sobom donosi dva važna događaja. Jedan je zaključivanje partnerstva o pristupanju između EU-a i Turske. Pored toga, Turska donosi i svoj nacionalni program za provođenje zakona EU-a, koji obuhvata preko 500 stranica kucanog teksta! Internet-adresu na kojoj možete vidjeti ovaj program naći ćete na dijagramu, naglašenu crvenim.
Ovo je izuzetno interesantno i važno jer ilustruje s jedne strane značaj, a sa druge velike posljedice procesa pridruživanja EU-u. O ovome smo već govorili na samom početku Osnovnog kursa 5.
[Početak stranice]

Koraci koje je Turska napravila u pravcu prilagođavanja zahtjevima EU-a

U sljedećim godinama nastupile su korjenite i velike promjene u političkom sistemu Turske koje su služile tome da se unutarnje uređenje Turske prilagodi zahtjevima Evropske unije.

9/2001: Turski parlament usvaja preko 30 ustavnih reformi

8/2001: Turski parlament usvaja reforme u oblasti ljudskih prava

1/2004: Ukidanje smrtne kazne u Turskoj

6/2005: Izmijenjeno kazneno pravo stupa na snagu u Turskoj

Koraci EU-a

Ovi koraci su veoma pozitivno ocijenjeni od strane EU-a, što se vidi i iz izvještaja Komisije i iz odluke Evropskog vijeća donesene u oktobru 2004. godine da sa pregovorima o pristupanju sa Turskom započne 3. oktobra 2005. godine.

Reakcije nakon referenduma u Francuskoj i Holandiji

Poseban značaj pripada potvrđivanju ovog termina od strane Evropskog vijeća 17. juna 2005. godine, dakle nakon negativnih referenduma o Ustavu u Francuskoj i Holandiji. Ovo je važno zbog toga što se na ovim referendumima - kako smo to već u okviru Osnovnih kurseva 2 i 3, kada smo se bavili razvojem procesa integracija, spomenuli - pokazalo da stanovništvo nije pozitivno raspoloženo po pitanju proširivanja članstva EU-a, a posebno ne po pitanju prihvatanja Turske u EU.
Pogledamo li u okvir za pregovore koji je predstavila Komisija 29.06.2005. godine, biće nam jasno da je skepsa građana Unije i te kako uzeta u obzir. Tamo se, između ostalog, kaže da je s obzirom na skepsu građana EU-a po pitanju proširenja članstva EU-a potrebno inicirati dijalog između civilnih društava EU-a i kandidata za pristupanje. Pored toga, eksplicitno se navodi da se u pregovorima s Turskom radi o procesu koji je otvoren i čiji ishod se ne može unaprijed predvidjeti!

Posebni problemi u slučaju Turske

Skepsa građana u nekim državama-članicama EU-a samo je pokazatelj toga da se kod Turske radi o slučaju koji je povezan sa cijelim nizom posebnih problema. Najvažnije ćemo rasvijetliti u sljedećim tačkama.

Broj stanovnika

Neslaganje sa pristupanjem Turske EU-u počiva najprije na činjenici da bi Turska u vrlo skoro vrijeme mogla postati države EU-a sa najvećim brojem stanovnika. Trenutni broj stanovnika Turske je oko 71 milion, ali on pokazuje tendenciju stalnog rasta i može se predvidjeti da će za dvadeset godina iznositi 80-85 miliona. Time bi Turska pretekla Njemačku, trenutno po broju stanovnika najveću državu EU-a kod koje se procjenjuje da će broj stanovnika 2020. godine iznositi oko 80 miliona.

Geografski položaj
Pripadnost Evropi
Situacija u oblasti ljudskih prava

Drugo pitanje na kojem počiva neslaganje je pitanje da li Turska geografski zaista pripada Evropi, a neslaganja su potkrijepljena i postojećim vjerskim i kulturalnim razlikama. Osim toga, i pored provedenih reformi još uvijek postoji pitanje u vezi sa stvarnom situacijom ljudskih prava u Turskoj.

Pitanje Kipra

I konačno, tu je i činjenica da Turska još uvijek nije priznala Kipar koji je u međuvremenu već postao članica EU-a (!). To je pitanje kojim se politika EU-a vrlo intenzivno bavila u augustu i septembru 2005. godine.
[Početak stranice]

Primjena modela za analizu na slučaju Turske

Model za analizu i slučaj "Turska"

Sada je, naravno, vrlo interesantno pitanje kako će u budućnosti izgledati slučaj Turske. Mi nismo vidoviti i ne možemo proricati budućnost. No, ono što možemo uraditi je iskoristiti model za analizu koji smo predstavili na početku Osnovnog kursa 5, popuniti ga činjenicama vezanim za slučaj Turske i na toj osnovi pokušati da damo (osnovanu) prognozu razvijanja događaja u budućnosti.

Primjer za primjenu modela

Pogledajmo još jedanput, radi prisjećanja, šemu modela. Kako bih ilustrovao njegove mogućnosti, ograničiću se na dvije komponente koje su usko povezane jedna sa drugom. Na primjeru tačke 1 (ugovorna osnova) i tačke 3 ("nacionalni interesi") pokušaću Vam demonstrirati kako se ovaj model može upotrebljavati.

Ugovorna osnova po kojoj se odluke donose jednoglasno

Tu je, prije svega, ugovorna osnova po kojoj se odluke donose jednoglasno uz potvrđivanje odluka od strane Evropskog parlamenta, a kao pandan tome, što je slučaj u Turskoj i u mnogim drugim zemljama EU-a, te se odluke moraju verificirati na referendumu građana. I sve se to dešava u svih 25 (a uskoro 27) država-članica i to uz činjenicu da su u međuvremenu građani EU-a dobili na značaju, tj. da je njihov uticaj na politiku EU-a porastao!
Ono što će, očigledno, biti najvažnije je pitanje da li se i u kolikoj mjeri mogu približiti nacionalni interesi država-članica. Da bismo to mogli ocijeniti, pogledaćemo nekoliko primjera iz država-članica (stanje iz septembra 2005. godine).

Nacionalni interesi

Njemačka

Ujedinjeno Kraljevstvo

Francuska

Poljska

Za vrijeme kancelara Gerharda Šredera i njegove crveno-zelene vlade Njemačka se ubrajala u najveće zagovornike početka pregovora sa Turskom i njenog pristupanja EU-u. Upravo suprotnu poziciju zauzimala je tadašnja opozicija CDU/CSU. Nakon izbora u Njemačkoj i zaključivanja koalicije, a s obzirom na to da su sadašnji koalicioni partneri imali sasvim suprotna mišljenja po pitanju Turske, ne može se više očekivati da će Njemačka zauzimati tako jak pro-turski stav kao u doba Šredera.

Ujedinjeno Kraljevstvo koje EU želi kao slabi savez država, a ne kao usku federaciju, upravo iz ovog razloga podržava pristupanje Turske.
U Francuskoj možemo primijetiti izuzetno skeptično držanje kako vlade tako i građana po pitanju pristupanja Turske. Ovakvo držanje je nakon odbijanja Ustava na referendumu još više dobilo na svom značaju. Ovdje bi trebalo napomenuti da su i Francuska i Austrija najavile organiziranje referenduma po pitanju pristupanja Turske Uniji. Ovi referendumi bi, uz činjenicu da je za pristupanje nove države-članice neophodna jednoglasan odluka, mogli predstavljati nesavladivu prepreku.
Pogledajmo još jednu "novu" državu-članicu EU-a - Poljsku. Tamo se misli, a ja moram priznati da je to dosta realna procjena, da će Turska nakon eventualnog pristupanja na sebe privući ogromna financijska sredstva EU-a, koja će onda nedostajati za Poljsku. Osim toga, Tursku u Poljskoj, a o tome smo i ranije već govorili, smatraju prevelikom po broju stanovnika da bi se EU mogla nositi s njenim pristupanjem.

Zaključak

Možemo zaključiti da se nacionalni interesi i pozicije država-članica u mnogome razlikuju po pitanju pristupanja Turske EU-u, što znači da su već unaprijed programirane poteškoće u ovom slučaju. Konačno, odbijanjem Ustava na referendumima u Francuskoj i Holandiji potpuno je poremećena ravnoteža između proširivanja i produbljivanja EU-a. Jer, institucionalna struktura i pravila igre koja su definirana Ugovorom iz Nice su već i sada, kako smo to vidjeli u okviru Osnovnog kursa 3, nedovoljna za Evropsku uniju od 25 članica. Zbog svega navedenog kratkoročni ili srednjoročni napredak u ovom slučaju nije vidljiv.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje do Faze 4: Najnoviji razvoj odnosa između EU-a i zemalja zapadnog Balkana ...

[Početak stranice]