Die EU-Erweiterungen: Phase 1

Evropska unija

Faza 1: Od zahtjeva Velike Britanije za pristupanje do EFTA-proširenja

	Proširenje na sjever
	Proširenje na jug
	EFTA-proširenje
	Faktori određenja tri kruga proširenja

Proširenje na sjever

1961: Zahtjev Velike Britanije za pristupanje	Faza procesa proširenja koju ćemo sada istraživati počinje sa proširenjem na sjever. Velika Britanija je podnijela prvi zahtjev za pristupanje već 1961. godine, dakle samo četiri godine nakon potpisivanja Rimskih ugovora. No prošlo je punih 11 godina prije nego što su Velika Britanija, Danska i Irska zaista pristupile Zajednici. Zbog čega?
Otpor de Gola (de Gaulle)	Najvažniji razlog je bilo beskompromisno protivljenje francuskog predsjednika De Gola (de Gaulle). Možda su tu neku ulogu igrali i ekonomski motivi, no svakako je najznačajniji bio faktor straha da će se pristupanjem Velike Britanije - države koja je imala uske veze sa SAD-om - otvoriti put za uticaj Sjedinjenih Američkih Država na razvoj Zajednice. Upravo se to kosilo sa de Golovim (de Gaulle) pretpostavkama o tome kako bi trebalo da izgleda razvoj Evropske zajednice - naime kao suradnja suverenih nacionalnih država, neovisno o američkom uticaju. Sa druge strane, ostale države-članice i Komisija smatrale su ulazak Velike Britanije u Uniju poželjnim jer bi se tako, uvođenjem suprotnog pola, oslobodile francuske dominacije. Drugim riječima, odnose i držanje država-članica prema pristupanju Velike Britanije karakterisala je u velikoj mjeri različita pretpostavka o tome kako bi dalje trebalo da se razvija Zajednica. Potencijalno članstvo Velike Britanije posmatralo se kao mogućnost da se ojača ili oslabi sopstvena pozicija, a ne kao odvojeno pitanje na koje treba naći odgovor. [Početak stranice]
Šema analize: Proširenje na sjever	Na šemi bi ovi faktori određenja ovako izgledali:
Francuski interesi po sektorima: Agrarna politika	Francuska nije mogla dugoročno sprečavati proširenje. Na Konferenciji na vrhu u Hagu 1969. godine, de Golov nasljednik Žorž Pompidu (Georges Pompidou), glasao je za nastavak pregovora. Ono što je bilo od izuzetne važnosti za donošenje ove odluke bilo je pomirivanje interesa svih država-članica u okviru tzv. Package Deal-a (dogovora u paketu). U okviru ovog paketa dogovora, kao protuuslugu za pristajanje na dalji proces proširenja, Francuska je dobila odobrenje od ostalih država-članica da završi nacrt i strukturira zajedničku agrarnu politiku. Dakle, ovdje su veliku ulogu odigrali interesi po sektorima.
Posljedice proširenja na sjever	Dugoročne posljedice prvog proširenja Zajednice na proces integracija ne možemo sada do u detalje obrađivati. Ono što je sasvim jasno je da su se sa Velikom Britanijom i Danskom Zajednici priključile dvije države koje su imale potpuno drugačije pretpostavke od ostatka država-članica o tome kako bi trebalo da izgleda i da se razvija Zajednica. Za obje ove države EZ je, prije svega, predstavljala ekonomsku zajednicu i nadali su se da će ekonomski profitirati članstvom. Niti za jednu od ovih država pitanje ograničenja nacionalnog suvereniteta se uopće nije postavljalo. U obje ove države javno mnijenje je bilo jako podijeljeno u vezi sa članstvom u EZ-u. Upravo ovakva situacija, a s obzirom na to da su se odluke morale donositi jednoglasno, najveći je uzročnik stalnih kriza i stagnacije u razvoju Zajednice koje su nam poznate iz 70-tih i početka 80-tih godina. [Početak stranice]

Proširenje na jug

Pozitivno sagledavanje proširenja na jug	Dok se o pristupanju Velike Britanije Zajednici dosta razmišljalo i raspravljalo, pristupanje Grčka, Španije i Portugala, dakle proširenje na jug, s političko-strategijskog stanovišta je ocijenjeno kao pozitivno i potrebno. Razmišljanja su se uglavnom koncentrisala oko ekonomskih i institucionalnih posljedica po Zajednicu. Ekonomski nivo razvoja sve tri ove zemlje bio je daleko ispod ekonomskog nivoa Zajednice. A heterogenost je, koja bi ne samo time, već i jednostavnim povećanjem broja država-članica porasla, ukazivala na moguće probleme u efikasnosti rada institucija i toka procesa donošenja odluka.
Uticaj internih poteškoća EZ-a na proširenje na jug	No, na proširenje na jug najviše su uticale interne poteškoće u EZ-u početkom 80-tih. Tu se u biti radilo o razlikama u osnovnim pretpostavkama o tome kako bi trebalo da izgleda proces integracija u budućnosti. Ovi problemi sve su više odlagali pregovore o pristupanju i tek 1984. nakon Sastanka na vrhu u Fontainebleau, gdje su predstavljena kretanja u pravcu slobodnog tržišta i Zajedničkih evropskih akata, postignut je dogovor o konkretnom datumu pristupanja Grčke, Španije i Portugala - 1. januar 1986. godine. I za proširenje na jug vežu se neke posljedice koje su uticale na dalji razvoj Zajednice. Tako se ovo proširenje posebno ticalo pojedinih političkih oblasti, posebno agrarne politika. Morala se uspostaviti regionalna politika da bi se postigao dogovor sa novim državama-članicama o slobodnom tržištu. [Početak stranice]
Determinante proširenja na jug	Na našem modelu može se sasvim lijepo vidjeti kako su kod proširenja na jug sve determinante igrale određenu ulogu. Ugovorna osnova sa zahtjevom da se sve države-članice moraju složiti što je s obzirom na različite pozicije i interese bilo veoma teško. Jaz između proširenja i produbljenja. Proširenje je bilo moguće samo uz povezivanje sa produbljenjem (slobodno tržište i ZEA/SEA). Interesi po sektorima posebno u agrarnom sektoru. Nacionalni interesi po pitanju daljeg razvoja EZ-a. Da li bi EZ trebalo da preuzme međudržavni karakter i da se ograniči na to da bude ekonomska zajednica - što je bila pretpostavka Velike Britanije i Danske - ili da se kreće u pravcu produbljivanja saradnje uključujući i uvođenje političke dimenzije u okvire kooperacija - što je bila pretpostavka Njemačke. I konačno strah da li će sistem EU-a proširenjem izgubiti na sposobnosti odlučivanja zbog porasta heterogenosti nakon proširenja na jug. [Početak stranice]

EFTA-proširenje

Neproblematično EFTA-proširenje

Sve u svemu, posljednje proširenje je sa sobom donijelo najmanje problema, proširenje u kojem su se priključile Austrija, Švedska i Finska. Odnosi između EFTA-država i Zajednice već su od 1972. godine bili regulisani Sporazumom o slobodnoj trgovini, koji je zamijenjen u januaru 1994. godine Sporazumom o evropskom ekonomskom prostoru. Ekonomske veze su već godinama bile vrlo čvrste, mnoga pravila i propisi Zajednice, posebno iz oblasti slobodnog tržišta, već su se i prije pristupanja primjenjivali u EFTA-državama zbog Sporazuma o evropskom ekonomskom prostoru. Osim toga, sve tri ove države imale su veoma visok stepen ekonomskog razvoja. Jedan od najvažnijih potencijalnih političkih problema, naime njihova neutralnost, izgubio je na značaju nakon završetka konflikta Istok-Zapad. Moglo se očekivati da njihovi interesi u pitanjima kao što su više transparentnosti u politici, socijalna i ekološka politika daju nove impulse politici EU-a.

Zaključak: Faktori određenja tri kruga proširenja

Na sva tri proširenja uticala je specifična kombinacija faktora iz šeme

Pomislimo li još jedanput na sva tri spomenuta kruga proširenja, doći ćemo do iznenađujućeg zaključka. Iako su se sva tri kruga proširenja odigrala pod sasvim različitim okolnostima i imala različite naznake, na njihov tok i rezultat uticala je specifična kombinacija faktora, koju nalazimo i u svojoj šemi.

Najvažnija značajka svih dosadašnjih proširenja je da su sva proširenja bila povezana sa produbljenjem procesa integracija. Sjetite se Werner-ovog plana i uspostavljanja Evropske političke saradnje (EPS) 1969, Zajedničkih evropskih akata (ZEA/SEA) 1987. i Mastrihškog ugovora 1992. godine.
Toliko o toku i determinantama ovih krugova proširenja.

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje do Faze 2: Proširenje na istok

[Početak stranice]