Evropska unija

EFTA-proširenje i provođenja zaključaka Mastrihškog ugovora

Priprema nove Konferencije vlada

Amsterdamski ugovor

Novosti u prvom stubu Evropske zajednice

Novosti u trećem stubu

Što se tiče rezultata vezanih za treći stub u oblastima pravosuđa i unutarnje politike, pregled je sljedeći: U zajedničko pravo preuzeti su dijelovi koji se neposredno tiču slobodnog tržišta. Prije nego pređemo na obrađivanje drugog stuba, dakle zajedničke vanjske i sigurnosne politike, htio bih da spomenem još dva primjera koja su nešto malo izvan sistematizacije trećeg stuba.

Postepena integracija

Prije svega, radi se o odluci da je suradnja između pojedinačnih država-članica nemoguća bez učešća drugih država članica. Po Amsterdamskom kompromisu, ovakva suradnja bila bi dozvoljena tek ukoliko dođe do njenog odobravanja većinskom odlukom svih članica. Pri tome se radi i o otvaranju opcije postepenih integracija, doduše sa veoma velikim standardima. Dakle, većina zemalja EU-a mora učestvovati, odnosno prihvatiti novog člana, institucije EU moraju učestvovati u ovom procesu i ni u kom slučaju ne smije biti narušena sposobnost funkcioniranja EU-a.

Pakt za stabilnost i zapošljavanje

Druga stvar je Pakt za stabilnost i zapošljavanje. Ovdje je dogovoren postupak glasanja koji počinje sa bilansom položaja u državama-članicama. Vijeće ministara godišnje određuje pravce djelovanja kojih se moraju pridržavati vlade država-članica. Svaka država-članica jedanput godišnje šalje izvještaj u Brisel, Vijeće pregleda ovaj izvještaj i konačno, nakon izglasavanja kvalificiranom većinom, upućuje preporuke pojedinačnim vladama.

Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP/CFSP)

Veoma ambivalentna slika proizlazi iz zajedničke vanjske i sigurnosne politike(ZVSP/CFSP). S jedne strane, preduzete su akcije za modificiranje modusa odlučivanja - posebno su otvorene mogućnosti donošenja odluka većinom glasova, te je ustanovljeno da glasovi pojedinih zemalja, kako je to ranije bio slučaj, više ne mogu sprečavati donošenje odluka, ali je sa druge strane svakoj državi-članici dodijeljeno pravo veta.

Kapaciteti zajedničke vanjske politike trebalo je da budu poboljšani uvođenjem jedinice za strategijsko planiranje i rano upozoravanje, koja je trebalo da se sastoji od zastupnika Vijeća, Komisije i Zapadnoevropske unije (WEU). Na taj se način težilo poboljšanju suradnje uopće, ali i poboljšanju suradnje sa WEU-om. Ali, nije bilo dogovora o opciji koja se već dugo razmatrala u krugovima EU-a, naime o potpunoj integraciji ove organizacije u Evropsku uniju.

Ocjena Amsterdamskog ugovora

Ocjena Amsterdamskog ugovora je podijeljena. U njemu se, prije svega, spoznala volja i želja da se prevaziđu nedostaci do kojih je došlo u toku provođenja zaključaka Mastrihškog ugovora. To se može vidjeti i na radnom programu koji je refleksiona grupa u svom izvještaju poslala Evropskom vijeću kao prijedlog. Ostvarenje te želje je djelomično i uspjelo, usprkos svim prijelaznim rokovima i zadrškama u tekstu Ugovora. Ono što se se posebno mora istaći je napredak u suradnji u oblasti pravosuđa i unutarnje politike.

Neuspjela priprema za proširenje na istok

Sa druge strane, ne može se prešutjeti da Amsterdamski ugovor nije ispunio jedan od svojih glavnih ciljeva - pripremu Evropske unije za proširenje na istok. Niti je u Vijeću uređena centralna tačka, ponovna podjela glasova pojedinim članicama, niti su načini rada Komisije prilagođeni, pa čak nije uspjelo ni da se proširi oblast za koju se u Vijeću odluke donose kvalificiranom većinom. Time je, po mnogim kritičarima, Amsterdamski ugovor pokazao da nije dovoljno dorastao pritisku problema, te je prokockana šansa održivog produbljivanja integracija, pa je sada bilo teže nego što je to bilo odmah nakon epohalnih razvoja 1989/90. godine iskoristiti historijsku šansu stvaranja zajedničke Evrope.

Sve brže promjene

Konačno, ostaje nam da zaključimo da se Evropska unija nakon potpisivanja Zajedničkih evropskih akata (ZEA/SEA) sve više i sve češće nalazila u procesu diskusije o sopstvenim "pravilima igre" i njenoj prilagodljivosti promijenjenim okvirnim uslovima kako unutar nje same tako i izvan nje. Dok je od prihvatanja ZEA (SEA) do početka diskusije o promjenama Ugovora, što je završilo potpisivanjem Mastrihškog ugovora, proteklo relativno malo vremena, odmah nakon stupanja na snagu Mastrihškog ugovora počela je debata o sljedećoj reviziji Ugovora, što je završilo potpisivanjem Amsterdamskog ugovora.