Zašto je do nove revizije Ugovora došlo za tako kratko vrijeme?

Interni faktori uticaja

Interni faktori utjecaja imali su prije svega veze sa očiglednom sopstvenom dinamikom koju je integracijski proces dobio stvaranjem slobodnog tržišta i Zajedničkim evropskim aktima. Tako da su se stvorile nove tačke doticaja, između ostalog u monetarnoj politici, useljeničkoj i politici azila, u suzbijanju kriminala i u socijalnoj politici. Ove tačke doticaja jednostavno su izazvale pojavljivanje mnogih aktera upravo u svjetlu zajedničke politike u spomenutim oblastima. Osim toga, sa sve većom gorčinom ljudi su se prisjećali "deficita demokratije" Evropske zajednice, koji su enormno porasli stvaranjem Zajedničkih evropskih akata, a ujedinjenje Njemačke nekim je državama-članicama ulijevalo strah u kosti da će ujedinjena Njemačka postati još veća i trgovinski sposobnija, a time za sebe još čvršće vezati neke članice.

Vanjski faktori uticaja

Što se tiče novih eksternih faktora koji su uzrokovali produbljenje integracija, što znači i uzrokovali vrlo brzo nakon Zajedničkih evropskih akata ponovnu reviziju Ugovora, mogu se ograničiti na nekoliko riječi:

• porast nesigurnosti u internacionalnim i evropskim odnosima zbog procesa transformacija u socijalističkim zemljama;
• perspektiva mogućeg pristupa bar nekih od ovih zemalja koja nije bila moguća bez prethodne provedbe revizije Ugovora, posebno onog dijela koji se tiče internih postupaka odlučivanja, bez kojih bi, opet, trgovinska moć Evropske zajednice bila izuzetno oslabljena;
• ekonomska globalizacija koja je povećala neučinkovitost privrednih i socijalno-političkih mjera unutar nacionalnih država.

Svi ovi faktori zajedno ubijedili su Evropsku komisiju i parlament, ali i većinu država-članica da su hitno potrebni dalji koraci u pravcu produbljivanja odnosa, iako je Velika Britanija ovo pokušala odbiti.

[početak stranice]

Pregovori oko Mastrihškog ugovora bili su veoma teški

Što se tiče cjelokupne, veoma interesantne prethistorije koja je na kraju, 1991. godine,  dovela do sazivanja dviju konferencija vlada - o fuziji monete i o političkoj uniji, kao i toka ovih konferencija, moram se, nažalost, ograničiti na nekoliko veoma šturih informacija.

Pregovori su bili izuzetno teški zbog različitih sfera interesa, a dijelom i zbog ogromne razlike u pogledima pojedinih država-članica i odgovoru na pitanje kako treba da izgleda budući razvoj Evropske zajednice i da li do njega uopće treba da dođe. Neke vrlo bitne tačke pregovora, a posebno istrajno protivljenje Velike Britanije svakoj formi proširivanja socijalno-političke komponente i njeno odbijanje da uopće učestvuje na pregovorima o fuziji moneta, dovele su do toga da su se ova pitanja morala riješiti na Mastrihškoj konferenciji na vrhu i to od strane samih državnih ministara i šefova vlada. I pored toga, donošenje odluke prihvatljive za sve sudionike bilo je moguće tek uz mnogobrojne dodatne protokole i pravila koja regulišu izuzetke.

Problemi nakon ratifikacije Ugovora

Poteškoće sa novim Ugovorom nisu bile prevaziđene ni nakon njegovog ratificiranja u februaru 1992. Mastrihški Ugovor je u Danskoj nakon organiziranja neophodnog referenduma u junu 1992. godine odbijen sa malom većinom glasova 50,7 u odnosu na 49,3%, čime je cijela ova namjera opet dovedena pod znak pitanja, s obzirom na to da su o promjeni Ugovora morale odlučiti sve države jednoglasno. Tek nakon daljih pregovora i koncesija učinjenih Danskoj, između ostalog i u formi tzv. klauzule "Opting-out" za monetarnu uniju, ponovo raspisano izglasavanje u maju 1993. godine donijelo je željeni uspjeh (56,8 naprema 43,2%).

Problemi sa pozitivnim izglasavanjem bili su prisutni i u drugim državama-članicama. Vrlo tijesan rezultat referenduma u Francuskoj (51,05 naprema 48,95 %) ili pritužbe na Ugovor u Njemačkoj koje je Ustavni sud Njemačke odbio tek u oktobru 1993. godine. Sve ovo dovelo je do toga da je novi Ugovor na snagu stupio sa velikim zakašnjenjem tek u novembru 1993. godine. 

Novosti iz Mastrihškog ugovora

Toliko o determinantama i prethistoriji Mastrihškog ugovora. Dozvolite mi samo da kratko spomenem njegove glavne sadržajne tačke. Najprije moramo reći da je napravljena jedna nova organizacija, Evropska unija, koja - kako dijagram pokazuje - pod zajedničkim krovom Unije ima tri stuba.
 

Unija sa tri stuba

• Stub Evropske zajednice, dakle suradnja koja se naslanja na Pariški ugovor (EZUČ/ ECSC), na Rimske ugovore, te na Zajedničke evropske akte, ali suradnja koja je Mastrihškim ugovorom doživjela mnoge dopune i promjene.  
• Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP/CFSP) kao "drugi stub" kojim je na ugovorne osnove postavljena međudržavna saradnja sa početka 70-tih godina u oblasti vanjske politike (EPS).  
• Suradnja u oblasti pravosuđa i unutarnjih poslova kao "treći stub". Ni ova suradnja nije nastala ni iz čega, već se oslanja na dotadašnje pokušaje evropskog ujedinjavanja u ovim oblastima, koji su, doduše, bili vrlo marginalni.  
• Ono što iz svega proizlazi je Unija sa svojom postavkom ciljeva i svojom cjelokupnom strukturom, onako kako je to određeno odredbama Ugovora.

[početak stranice]

Novosti u prvom stubu

Unutar stuba Evropske zajednice napravljene su mnoge promjene u institucionalnoj strukturi i u odnosu na političke oblasti koje su bile obuhvaćene Ugovorom, a u kojima se pokazala održivom supranacionalizacija. Nekoliko primjera:

• uvođenje novog postupka odlučivanja po kojem Evropski parlament zaista ima pravo glasa pri donošenju odluka, 
• više odluka po principu kvalifikovane većine u Vijeću ministra,
• uvođene odbora za regije,
• proširenje mogućnosti sankcioniranja u korist Evropskog suda u slučaju da države-članice ne poštuju njegove odluke ili da u za to određenom roku ne provedu zajedničko evropsko pravo,
• proširenje odgovornosti Zajednice na oblasti koje su dodate Zajedničkim evropskim aktima kao što su istraživačka i tehnološka politika ili politika zaštite okoliša i regionalna politika, 
• monetarna unija(!). Odredbe o fuziji moneta su srce Mastrihškog sporazuma, kao što je program slobodnog tržišta srce Zajedničkih evropskih akata, 
• uvedene su nove oblasti u kojima je Zajednica prije djelovala bez ikakve ili bez eksplicitne ugovorne osnove kao što je politika zaštite potrošača ili obrazovna politika itd,
• jedna potpuno nova i sasvim nepoznata konstrukcija za suradnju odabrana je za novouvedenu oblast socijalne politike. Nakon što se Velika Britanija oštro protivila i minimalnom proširivanju zajedničkih kompetencija u ovoj oblasti, ostale države-članice su se u okviru posebnog protokola složile da njih jedanaest u ovoj oblasti preduzme sva, po njihovom mišljenju, neophodna i željena proširivanja kompetencija! 

Drugi i treći stub: međudržavna saradnja

Nasuprot tome, suradnja unutar drugog i trećeg stuba koja je sa stubom Evropske zajednice ipak imala dodirnih tačaka, ostala je po svom karakteru međudržavna.