Evropska unija

Jaz između supranacionalnog i međudržavnog

Već i ovaj mali dio razvoja koji smo do sada analizirali ukazuje na jednu veoma važnu karakteristiku procesa integracija - a to je stalni jaz između supranacionalnog uređenja koje smo upoznali u Ugovoru o EZUČ-u (ECSC) i nastojanja da se ostvari međudržavna saradnja, što nam je poznato iz Ugovora o EEZ-u (EEC). Ovo posljednje dovelo je i do prenošenja nadležnosti sa supranacionalnih organa Zajednice na organe koji predstavljaju države-članice. Ovakav jaz primijeti se i u etapi koju ćemo sada obrađivati, naime u periodu od osnivanja EEZ-a (EEC) do velike promjene Ugovora do koje je Zajedničkim evropskim aktima (ZEA/SEA) došlo 1987. godine. 

Jaz između proširenja i produbljenja

Druga vrsta jaza koja se da primijetiti, i to ne samo u periodu između EEZ-a (EEC) i ZEA (SEA) već jaz koji i danas u mnogome određuje svakodnevicu Zajednice, jeste razlika između proširenja i produbljenja. Ove dvije karakteristike biće najvažniji faktori kojima ćemo se baviti tokom istraživanja procesa integracija, ali svakako su u vezi i sa pitanjem koje je postavljeno na samom početku. 

Supranacionalne težnje

Počnimo sa supranacionalnim tendencijama kojih je u toku ove etape bilo jako mnogo:
 

	Osnivanje zajedničkih institucija za tri postojeće zajednice, dakle za EAZ (Evropska atomska zajednica), EZUČ (ECSC) i EEZ (EEC) i to tzv. fuzionim Ugovorom koji je ratificiran 1965, a 1967. je stupio na snagu.
	Ukidanje davanja financijskih priloga od strane država-članica zbog davanja mogućnosti Zajednici da posjeduje sopstvena sredstva zaključkom Vijeća iz 1970. godine.
	Uspostavljanje Evropskog revizijskog suda kao i prenošenje većih nadležnosti vezanih za budžet na Evropski parlament i to tzv. "Briselskim Ugovorom" iz 1975. godine.
	Uvođenje direktnih izbora za Evropski parlament, što je bilo zaključeno 1976.godine. Prvi direktni izbori za Evropski parlament održani su 1979. godine.

[početak stranice]

Ovo su bili formalni, lako prepoznatljivi događaji koji su ukazivali na razvoj u pravcu supranacionalnosti.

[početak stranice]

Međudržavne težnje

[početak stranice]

Jaz između proširenja i produbljenja

Obratimo sada pažnju na jednu drugu karakteristiku - proširenje nasuprot produbljenju. Najprije nekoliko riječi o toku događaja. Proširenje Zajednice u periodu od EEZ-a (EEC) do ZEA (SEA) odigralo se u tri koraka:  
 

	Sjeverno proširenje (Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo, 1973. godine)
	Južno proširenje 1 (Grčka, 1981)
	Južno proširenje 2 (Španija i Portugal, 1986)

Zajednici je, dakle, uspjelo da u manje od 20 godine postojanja svoj broj poveća tačno za dva puta. S ovim je, naravno, povezan cijeli jedan niz različitih posljedica o kojima ćemo govoriti u nastavku. Ono što najprije moramo napomenuti je da je svako proširenje uvijek bilo povezano i sa širenjem i produbljivanjem saradnje. Tako je, na primjer, proširenje koje se odigralo 1973. godine bilo u mnogome povezano sa uspostavljanjem EPS-a (Koordinacija vanjske politike), a južna proširenja dala su značajan poticaj za uspostavljanje i oblikovanje regionalne politike.  


Druga problematična posljedica je da je veći broj država-članica pokazao je porast heterogenosti interesa i stavova pred pitanjem čemu služi EEZ (EEC) i na koji način bi ona trebalo da se dalje razvija, a ona je pokazivala porast svojih sposobnosti odlučivanja. Imajte na umu to da se u ovom periodu po osnovu luksemburškog kompromisa i dalje moralo odlučivati jednoglasno.

[početak stranice]

Karakteristike ZEA-a (SEA)

Time dolazimo do kraja treće etape koja je trajala gotovo 20 godina, do prve velike revizije Ugovora putem Zajedničkih evropskih akata. Prvo pitanje koje se ovdje, bez sumnje, postavlja je odakle su nakon gotovo dva desetljeća zatišja u formalnom razvoju Evropske zajednice došli impulsi koji su uvjetovali ovaj razvoj i koji su faktori doprinijeli ovakvom razvoju. Tri tačke se moraju naglasiti:
 

	Povećanja sposobnost odlučivanja s obzirom na zahtjev da se odluke donose jednoglasno (Luksemburški kompromis) i heterogenost interesa (proširenje).
	Stvarni strah, koji je početkom 80-tih godina izražavan od strane sve više političara, da će zbog ovakvog načina odlučivanja u Zajednici i zbog nedostatka stvarnog zajedničkog tržišta Zajednica tehnološki zaostati za SAD-om i Japanom.
	Činjenica da su se pretpostavke o tome kako bi Zajednica trebalo da izgleda od početnih razlika dosta približile kod pojedinih velikih država-članica. U nekima se to odigralo zbog promjene vlade (Velika Britanija - 1979. Margaret Tačer, Njemačka - preuzimanje kancelarskog mjesta od strane Kola 1982. i novi izbori 1983. godine), a u nekim državama je došlo do promjene stavova (Francuska - Miteran je polako napustio ideju socijalističke ekonomske politike).

Konferencija vlada, program slobodnog tržišta i ZEA (SEA)

Upravo iz ovog razloga pojedine države-članice, a i Komisija predložile su cijeli niz različitih inicijativa s ciljem da se Zajednici opet osigura način na koji bi mogla funkcionirati. Sve ove inicijative našle su se pod zajedničkim nazivnikom slobodnog tržišta, na osnovu kojeg bi se  do kraja 1992. godine odstranile sve prepreke slobodnoj trgovini koje su još postojale između država-članica, a prije svega netarifne trgovinske prepreke. Drugi zajednički nazivnik bilo je sazivanje Konferencije vlada po zaključku Evropskog vijeća iz 1985. godine radi promjene Rimskih ugovora po članu 253 Ugovora o EEZ-u (EEC), što je konačno i dovelo do ZEA (SEA).

Novosti u vezi sa ZEA (SEA)

Novosti koje se mogu vezati za ZEA (SEA) su, ukratko, sljedeće:
 

	Preuzimanje jednog cijelog niza političkih oblasti u okvir politike koja se bazirala na Ugovoru. Ovdje pripada politika zaštite okoliša, koju smo ranije već spominjali, ali i istraživačka i tehnološka politika, kao i regionalna politika.
	Preduzimanje koraka za ostvarenje slobodnog tržišta i definisanje tog cilja Ugovorom.
	Modifikacija i dopuna postojećih modula odlučivanja. Tu, između ostalog, pripada i uvođenje novog postupka odlučivanja, koji je predviđao da se odluke u Vijeću ministara donose kvalifikovanom većinom kao i bitan porast mogućnosti utjecaja Evropskog parlamenta koji je do tada imao samo savjetodavnu funkciju.
	Ugovorno regulisanje vanjsko-političke suradnje država-članica. Ovdje se, doduše, radilo o regulisanju vanjsko-političke suradnji izvan Ugovora o EEZ-u (EEC).

Bilans 3. etape

Ustavno-politički značajan korak u pravcu supranacionalizacije, a u oblasti materijalne politike je značajno proširenje integracija i to u oblasti politike koje su bile definirane Ugovorom o suradnji Evropske zajednice. Ovako bi se u jednoj rečenici najbolje mogle obuhvatiti promjene do kojih je došlo putem ZEA (Zajedničkim evropskim aktima, SEA). Pri tom je jako bitno spomenuti da do ovih promjene nije moglo doći bez bezbrojnih malih koraka koji su učinjeni u godinama od osnivanja Evropske ekonomske zajednice (EEZ/EEC) i bez iskustava stečenih u toku ovog perioda, a koja su potekla iz suradnje među državama-članicama. Isto tako je bitno napomenuti da su ove promjene trebale i služiće zasigurno kao važni faktori uticaja na budući razvoj.