Etapa 2
Na gore Pregled Etapa 1 Etapa 2 Etapa 3 Etapa 4 Međubilans

 


 

Evropska unija

Analiza procesa integracija (I) - Etapa 2

Od EZUČ-a (ECSC) do osnivanja Evropske ekonomske zajednice (EEZ / EEC)

Put do EEZ-a (EEC)

Druga etapa obuhvata period od stupanja na snagu Ugovora o EZUČ-u (ECSC) do osnivanja Evropske ekonomske zajednice (EEZ/EEC). Nakon što 1954. godine nije uspjelo prihvaćanje planova za Evropsku odbrambenu zajednicu — a s tim u vezi i planova za Evropsku političku zajednicu — dakle za supranacionalnu suradnju u jednoj veoma osjetljivoj oblasti visoke politike, postavilo se pitanje šta sad. U ovakvoj situaciji vlade zemalja Beneluksa dale su prijedlog za dalje korake ka integraciji, koji su se, doduše, koncentrirali samo na ekonomsku oblast.

1955: Konferencija u Mesini

Prijedlozi vlada zemalja Beneluksa razmatrani su od strane ministara vanjskih poslova zemalja-članica EZUČ-a sredinom 1955. godine na Konferenciji u Mesini i veoma su pozitivno ocijenjeni. Obrazovan je odbor od strane predstavnika vlada zemalja-članica pod predsjedavanjem belgijskog ministra vanjskih poslova, Paul-Henri Spaaka, koji je trebalo da izradi izvještaj. Na sjednice ovog odbora bila je pozvana i Velika Britanija, koja se već u novembru 1955. godine povukla iz pregovora s obzirom na to da u toku pregovora nije vidjela šanse za realiziranje svoje predstave slobodne trgovinske zone.

1956: Spaakov izvještaj

Spaakov izvještaj koji je bio gotov u aprilu 1956. godine predstavljao je osnovu za pregovore koji su se dalje vodili te iste godine i u toku kojih je moralo doći do pronalaženja obostranih interesa i izjednačavanja istih, što dijelom nije uopće bilo lako, posebice kada se radi o interesima Savezne Republike Njemačke i Francuske.

1957: Potpisivanje Rimskih ugovora; osnivanje EEZ-a (EEC)

Na kraju se ipak došlo do zajedničkih zaključaka pa su Ugovori o Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ/EEC) i  Evropske atomske zajednice (EAZ/EAC) potpisani 25. marta 1957. godine u Rimu. Zbog tog se ovi ugovori nazivaju i Rimskim ugovorima, a potpisalo ih je (slika dolje) šest članica EZUČ-a (ECSC). Na snagu su stupili u januaru 1958. godine.



Elementi Ugovora o EEZ-u (EEC)
 

Težište: zajednička politika u određenim oblastima

Najprije bih želio kratko navesti sadržaj Ugovora o EEZ-u (EEC), na koji se i želim ograničiti prateći ovu 60-godišnju historiju evropskih integracija. U prvom planu je stajao cilj uređenja zajedničkog tržišta, dakle potpuna razgradnja trgovinskih granica između država-članica, čemu je nezaobilazno, pripadala zajednička carina, te zajednička trgovinska politika. Upravo time bavi se većina paragrafa ovog Ugovora. Nasuprot tome, paragrafi koji su se ticali koordiniranja ekonomske i monetarne politike, te oblasti kao što su agrarna, saobraćajna ili određeni aspekti socijalne politike ostali su u Ugovoru relativno uopšteni.

Ovaj put, dakle, kada se Ugovor poredi sa ustavom jednog nacionalnog političkog sistema, imamo sasvim drugačiju situaciju. Dok se u ustavima nacionalnih političkih sistema jedva nalazi nešto o politikama ili pojedinačnim oblastima, u Ugovoru o EEZ-u (EEC) su upravo ove odredbe ključne.

Pregled elemenata Ugovora o EEZ-u (EEC)


 

Institucije

Naravno, i ovaj Ugovor sadrži klasične ustavne odredbe i to u onim dijelovima koji se tiču uređenja institucija za novu zajednicu i međusobnog odnosa organa. O tome, dakle, o institucijama bih ovdje samo kratko govorio, s obzirom na to da ćemo se time detaljnije baviti u Osnovnom kursu 4.

Pomjeranje nadležnosti u korist država-članica

Kao osnova za razrađivanje institucionalnog okvira poslužio je Ugovor o EZUČ-u, što se jasno vidi i iz preuzimanja naziva nekih institucija (Vijeće ministara, Skupština, Sud). Umjesto Više službe osnovana je Komisija čiji je zadatak bio da se aktivira kao inicijator zajedničke politike i njenog provođenja. Ta Komisija je još imala i neke svoje sopstvene kompetencije. Međutim, što se tiče odnosa između Komisije i Vijeća ministara, bilo je primjetno pomjeranje kompetencija u odnosu na prijašnji Ugovor o EZUČ-u (ECSC) i to u korist Vijeća ministara, a samim tim i država-članica.

Bilans 2. etape

U vezi sa posebnim karakteristikama procesa integracija na kraju 2. etape možemo reći da su utisci iz rata, a samim tim i želja za osiguranjem mira, postali motiv koji se još samo provlačio na marginama ideje o osnivanju nove međunarodne organizacije, a u prvi plan su sve više izbijali interesi nacionalnih država. To se jasno vidi i na fenomenu pomjeranja nadležnosti sa Komisije na Vijeće ministara koje je predstavljalo nacionalne države u institucionalnoj strukturi novoosnovanog EEZ-a (EEC). 

[Autor: Prof. Dr. Wolfgang Schumann]

... dalje Etapa 3: Od EEZ-a (EEC) do Zajedničkih evropskih akata (ZEA/SEA) ...

[Početak stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     


Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.