|
Put do EEZ-a (EEC) |
Druga etapa
obuhvata period od stupanja na snagu Ugovora o EZUČ-u (ECSC) do
osnivanja Evropske ekonomske zajednice (EEZ/EEC). Nakon što 1954.
godine nije uspjelo prihvaćanje planova za Evropsku odbrambenu zajednicu
— a s tim u vezi i planova za Evropsku političku zajednicu — dakle za supranacionalnu
suradnju u jednoj veoma osjetljivoj oblasti visoke politike, postavilo
se pitanje šta sad. U ovakvoj situaciji vlade
zemalja Beneluksa dale su prijedlog za dalje korake ka integraciji, koji
su se, doduše, koncentrirali samo na ekonomsku oblast. |
|
1955: Konferencija u Mesini |
Prijedlozi vlada
zemalja Beneluksa razmatrani su od strane ministara vanjskih poslova
zemalja-članica EZUČ-a sredinom 1955. godine na Konferenciji u
Mesini i veoma su pozitivno ocijenjeni. Obrazovan je odbor od strane
predstavnika vlada zemalja-članica pod predsjedavanjem belgijskog
ministra vanjskih poslova, Paul-Henri Spaaka, koji je trebalo da izradi
izvještaj. Na sjednice ovog odbora bila je pozvana i Velika Britanija,
koja se već u novembru 1955. godine povukla iz pregovora s obzirom
na to da u
toku pregovora nije vidjela šanse za realiziranje svoje predstave
slobodne trgovinske zone. |
|
1956: Spaakov izvještaj |
Spaakov
izvještaj koji je bio gotov u aprilu 1956. godine predstavljao je osnovu
za pregovore
koji su se dalje vodili te iste godine i u toku kojih je
moralo doći do pronalaženja obostranih interesa i izjednačavanja istih,
što dijelom nije uopće bilo lako, posebice kada se radi o interesima
Savezne Republike Njemačke i Francuske. |
|
1957: Potpisivanje Rimskih ugovora;
osnivanje EEZ-a (EEC) |
Na kraju se ipak
došlo do zajedničkih zaključaka pa su Ugovori o Evropskoj ekonomskoj
zajednici (EEZ/EEC) i Evropske atomske zajednice (EAZ/EAC)
potpisani 25. marta 1957. godine u Rimu. Zbog tog se ovi ugovori
nazivaju i Rimskim ugovorima, a potpisalo ih je (slika dolje) šest
članica EZUČ-a (ECSC). Na snagu su stupili u januaru 1958. godine.

|
|
Elementi Ugovora o EEZ-u (EEC)
|
|
Težište: zajednička politika u određenim
oblastima |
Najprije bih
želio kratko navesti sadržaj Ugovora o EEZ-u (EEC), na koji se i
želim ograničiti prateći ovu 60-godišnju historiju evropskih
integracija. U prvom planu je stajao cilj uređenja zajedničkog
tržišta, dakle potpuna razgradnja trgovinskih granica između država-članica, čemu je nezaobilazno, pripadala zajednička carina, te zajednička
trgovinska politika. Upravo time bavi se većina paragrafa ovog Ugovora.
Nasuprot tome, paragrafi koji su se ticali koordiniranja ekonomske i
monetarne politike, te oblasti kao što su agrarna, saobraćajna ili
određeni aspekti socijalne politike ostali su u Ugovoru relativno uopšteni.
Ovaj put, dakle, kada se Ugovor
poredi sa ustavom jednog nacionalnog političkog sistema, imamo sasvim
drugačiju situaciju. Dok se u ustavima nacionalnih političkih sistema
jedva nalazi nešto o politikama ili pojedinačnim oblastima, u Ugovoru o
EEZ-u (EEC) su upravo ove odredbe ključne. |
|
Pregled elemenata Ugovora o EEZ-u (EEC) |

|
|
Institucije |
Naravno, i ovaj
Ugovor sadrži klasične ustavne odredbe i to u onim dijelovima koji se
tiču uređenja institucija za novu zajednicu i međusobnog odnosa organa.
O tome, dakle, o institucijama bih ovdje samo kratko govorio,
s obzirom na to da ćemo se time detaljnije baviti u
Osnovnom
kursu 4. |
|
Pomjeranje nadležnosti u korist
država-članica |
Kao osnova za
razrađivanje institucionalnog okvira poslužio je Ugovor o EZUČ-u, što se
jasno vidi i iz preuzimanja naziva nekih institucija (Vijeće ministara,
Skupština, Sud). Umjesto Više službe osnovana je Komisija čiji je
zadatak bio da se aktivira kao inicijator zajedničke politike i njenog
provođenja. Ta Komisija je još imala i neke svoje sopstvene
kompetencije. Međutim, što se tiče odnosa između Komisije i Vijeća
ministara, bilo je primjetno pomjeranje kompetencija u odnosu na
prijašnji Ugovor o EZUČ-u (ECSC) i to u korist Vijeća ministara, a
samim tim i država-članica. |
|
Bilans 2. etape |
U vezi sa posebnim
karakteristikama procesa integracija na kraju 2. etape možemo
reći da su utisci iz rata, a samim tim i želja za osiguranjem
mira, postali motiv koji se još samo provlačio na marginama ideje
o osnivanju nove međunarodne organizacije, a u prvi plan su sve
više izbijali interesi nacionalnih država. To se jasno vidi i na
fenomenu pomjeranja nadležnosti sa Komisije na Vijeće ministara
koje je predstavljalo nacionalne države u institucionalnoj
strukturi novoosnovanog EEZ-a (EEC). |